Pregled posta

Krenimo u novo vrijeme životnim putem

Ušla sam u svijet novog vremena,
dopustili su mi da ga pregledam.
Nisam željela to učiniti.
Volim živjeti po svojim pravilima.
Uvest ću vas u svoj svijet.
Tamo je patnja vrijeme prošlog tisućljeća,
pjesme su stvarane mislima, a
ljubav srcem.
Glumci su osobe koje žive svoj život na velikoj pozornici.
U toj glamuroznoj predstavi, sve je onako kako treba biti.
Misli, ljudi i osmijesi.
Sve na svom mjestu.
Ponekad fali nešto.
Nešto neznano i novo.
Nešto što oni imaju, a mi ne.
Ali jedna stvar u mojem svijetu snova je drugačija.
Predstava je predstavljena onakvom kakvom jest
i glumci ne prihvaćaju didaskalije redatelja, već
stvaraju svoje.
Ne prihvaćaju tekst nekih izgubljenih duša,
već čitaju iz svog srca i pišu ono
što im je srce šaputalo u Badnje veče.
Često svi zajedno sjednemo i maštamo o prošlim vremenima.
O tome kako je bilo,
kako smo voljeli,
patili i plakali,
ali sretni smo ovdje.
U svijetu snova jer znamo da nam srce treperi.
Ništa nam ne nedostaje sada.
Neki lutaju, a neki ne.
Na kraju se svi uvijek vrate na svoj put
jer slijedeći srce spoznaju mjesto gdje pripadaju
i tada se otisnu u svijet, obogaćeni sjećanjima
koje su tamo dohvatili rukom nemira.
Taj moj, naš, svijet je
ladica koju smo svi prekrili prašinom,
knjiga koja je na kraju police ili dnu ormara,
ona koja čeka na svoju novu spoznaju.
Znate, postoje knjige raznih vrsta.
U ovom našem svijetu najdraže su one koje
se čitaju u različitim životnim razdobljima
jer se svaki put shvate drugačije.
Te knjige pisane su iskustvom i vremenom.
Nisu jedne od onih koje se napišu za godinu ili dvje.
Nema im premca, a čitaju se čitav život.
Naš svijet je uvijek tu.
Zametnut, ali prisutan i spreman je
u svakom trenutku pružiti utočište i slobodu.
Znaš, prijatelju,
mi smo uvijek tu,
čak i kad noć spusti svoje zlatne niti nad grad ili
tuga odluči posjetiti par već izgubljenih duša.
Mi smo tu za okrijepu srdašca koje ljubav znaju,
ali su zaboravili osjećaj njene prisutnosti.
Mi smo granica kroz koju se prolazi
u mladosti, starosti ili djetinjstvu.
I nikakve upute nisu samo prisutne,
samo tvoj svijet, a svojim ulaskom
samo stvaraš novi svijet jer ti si posebno biće bez premca.
Pozivam te u svoje misli,
otkrij početak početaka i opusti se.
Sve novo tek je spoznato u tvojim mislima,
jednom davno, u životu starih osjećaja
i novih prijatelja.
Nek te ne muči svijet, didaskalije koje tamo dobivaš
su suvišne ovdje.
Opusti se i kreni u svoj unutrašnji mir.
Pronađi sebe i prosvijetli svoj um.
Granica između svijesti, nadsvijesti i podsvijesti
je spoznaja o nama, okret za 180 stupnjeva
i odlazak na mjesto gdje je odmor najpotrebniji.
Ne boj se , prijatelju.
Uvijek smo tu, sve što trebaš je otvoriti knjigu i zaviriti.
Ako se i sada pitaš, gdje se skrivamo.
Dajem ti odgovor.
Tu smo, u tvom životu,
između granice jave i sna, u ladici memoara
koji su zametnuti negdje u spisima novog života.
Povratak je oduvijek bio težak, baš kao i odlazak,
ali vratiti se uvijek lakše, znajući da netko čeka,
bez obzira na sve i znajući da svojim povratkom
sve što je bilo postaje most ka onome što će biti
i crta sredine postaje uistinu zlatni odsjaj tek preoranih ravnica koje te zovu
da utoneš u njihov san.
Ne boj se, molim te.
Samo dođi.
Čekat ćemo uvijek.
Naposljetku, za stvaranje novih doba nikad nije kasno
jer preokret koji ljudi čine svakoga dana, nimalo nije
sličan onome koji ćemo mi učiniti.
Nudim ti mir, prijatelju.
Otkrij svoj život.
Jednom se možda sastanemo na raskršću života i kad
nećeš znati kojim smjerom krenuti.
Doći ću.
Krenut ćemo zajedno u smjer novog života,
popraćeni onim starim.
Jednom na starom raskršću ćemo se vidjeti,
a tad, o tad , moj prijatelju,
nijedna bomba života neće nam moći ništa
jer ćemo znati da čuvamo dijete u nama, izvan nas i oko nas.
Život je samo čuvanje svega što imamo, pronalaženje onoga što ćemo imati
i upoznavanje nečeg pritisnutog duboko u nama.
A to, dragi moj prijatelju,
nijedna tuga ili bol ne može srušiti.
Jer sve što ljubav voljom stvori
je jače od onog što je čovjek ikada stvorio.
Vjeruj mi, samo ti korak nedostaje,
a kad jednom dođe križanje svih života u našem svijetu,
nastaje novi svijet, onaj pun mudrosti i nebeskih pitanja, na koja
odgovor pronalaziš sam jer put svoj čovjek stvara
svojom mukom, a na križanju misaonog uma nastaje splet
okolnosti koje lete u zraku vođene našim mislima.
Riječi koje ti pružam su vječne i nek te one vode k tebi samom.
Nek' te sve ono što želiš snađe u onom što ne želiš
jer između dobra i zla, granica je vrlo malena,
dovoljna za prijelaz na jednu ili na drugu stranu,
ali isto tako i za povrat jednoj ili drugoj strani.
Sve što stvaraš ulazi u tvoju povijest jer ti si netko
i netko ćeš i ostati.
Osvrni se za prolaznikom života,
njegova pjesma često postaje miris koji će ti biti toliko poznat,
ali njegov izvor nikada nećeš znati.
Sve što je dobro, traje onoliko koliko si ti spreman to njegovati
i iznova pronalaziti na svom početku.
Neka most k tebi samom bude ljubav prema onome što voliš,
a ljubav čiju priču pišemo srcem nijedna kiša ne može izbrisati.
Ovo sam tebi posvetila dragi prijatelju.
Pronađi sebe na raskršću i sačuvaj dijete u sebi, čak i onda
kad prijeđeš na drugu stranu.
Najbolji trenutci stvarani su onda kad to niti ne znamo jer
sve što čovjek zna, trudi se učiniti savršenim.
Ali što je savršenstvo bez trunke sreće i malog pogleda koji briše svaku zadanu životnu bol?


Vi mi recite, dragi prijatelji. Zar nije lijepo letjeti zemljom snova i ponekad, samo ponekad ne znati što radimo. Neka tajne zauvijek ostanu tajne, tako su slađe za um, ali i za nas same.
Mi, Djeca nebeskoga doba znamo sve što nam je dano na znanje, a ostalo otkrivamo sami,
iako najljepše tajne ostaju sakrivene od vremena na vrhu piramide života.



Svijet novoga života sada mi ne može ništa, osim nasmiješiti se jer znam uistinu znam da staro vrijeme nikada neće biti preslika novog. Unikat je jedinstven, a što je za vas unikat je pitanje slobode koja ne prestaje vašim postojanjem.










Post je objavljen 27.05.2008. u 19:09 sati.