Marketing
Dođi, stvarajmo ljubavne uspomene, ti i ja, zajedno
Sjela sam za stol napravljen od papira i znala sam da me na drugoj strani
čekaš ti,
tvoj osmijeh,
tvoj dodir,
tvoja postojanost i tvoja nepokolebljivost.
Nisam se bojala odletjeti na drugu stranu jer pored svega
viđenoga i neviđenoga,
svega što postah, bijah, slušah i spoznah
čuvala sam tvoju ljubav u srcu.
Nisam dopustila da je bilo što dotakne,
ona je za mene bila na pijedestalu svega što sam ikada upoznala i realizirala
u svojim osjećajima.
Sad kad je svatko na svojoj strani stola i vjetar rijetko kad
zapuhne u našim mirisnim senzibilitetima,
ponovno poželim vratiti se na istu stranu,
tamo gdje me možda nećeš zapaziti
između prolaznika mnogih,
tužnih lica i starih atoma moje mladosti, pa
škarama izrezati sav stol od papira u
malo srce zvano imenom tvojim koje
još danas leži u mojoj duši sakriveno od vremena,
čuvano vilinskom lakoćom i podnošljivošću.
Tamo se skrivaš ti i dio mene.
Iako bih voljela odrezati stol od papira, nešto me
sprječava jer bojim se da nema tih škara koje bi napravile lik
sličan mojoj ljubavi za tebe i nema tih osjećaja za koje bih
dala godine tuge i boli koje su dio mene i mojih čestica.
Samo jednom se ljubi srcem, sve ostalo je filozofija
čovječanstva u koju svi ludo vjeruju.
Kad se jednom ljubi srcem i dušom i cijelim tijelom, ta ljubav je vječna
i nijedna druga joj nije do koljena.
Mislim da čak i kroz najgušći sloj lišća prodire svjetlost,
ali i kroz najčuvaniji prostor moga srca prodire dah
stare, nove, snene ljubavi.
Tema mojih misli je samo vjerodostojnost svega što sam bila i odsjaj u potoku
vilinjem,
gore na vrh brijega, gdje bogovi
spavaju san o početku,
a ti i ja zajedno tkamo ljubav koju
nijedno more,
nijedna bura,
nijedne zlobne riječi,
nijedna tuga niti bol
ne može uništiti.
Dotiču nas posebnost i ideologija svega viđenoga i znanoga,
a bogovi nam pjevaju pjesmu o nama što smo bili i nama
koji smo sad.
Iako ti i ja razliku ne želimo uvidjeti jer baš kao i sad
još uvijek favoriziram tvoj osmijeh i nastojim
pričuvati našu ljubav, sve dok su bogovi
spremni sakriti tebe i mene od neprestižnog vremena zvanog
prolaznost.
Metaforičnost naših tijela, epiteti dani ljubavi i ironija
svih sarkastičnih misli neće nas biti vrijedna.
Čak i kad ne bude tebe, mene ili nje ili njega,
bit će tu ljubav za okrijepljenje svih onih
koji je još nisu upoznali, a zaslužili su.
Mi ćemo iza našeg odlaska ostati
i postati temelj njima prošlih, a nama
sadašnjih vremena.
Poletite u snove sanjarske, živote životne i ljubavi ljubavne. Tek tada sreća je zvana srećom, a sve ostalo po želji.
Post je objavljen 26.05.2008. u 15:58 sati.