Mogli bi zaključiti da je dan jako lijep. Početak nam se ljeta približava, sve nekako živi i diše punim plućima.
Ljudi brinu brigu oko ne važnih stvari, živciraju se, plaču, tresu se i piju antidepresive...a zašto?
Nekakve stvari su nam se nametnule životom, radom i okruženjem u kojem boravimo. Nisam sigurna da je najbolji način prilagoditi se situaciji...teža bi varijanta bila mijenjati situaciju ili ljude, ali sigurno dugoročno bolja i zdravija varijanta.
Stoga, odlučila sam da ću:
*slušati samo vlastito srce i postupati po njegovim pravilima
*vratiti se sebi i svojim željama te se sukobiti sa svijetom zbog njih
*družiti se samo s pozitivnim ljudima i uživati u malim stvarima; u prijateljstvu, prirodi i malim ljubavima kojima sam okružena
*poštivati ljude, ali im ne dati da se miješaju u moj životni put/odabir
*nikad više ne raditi stvari koje se očekuju od mene da bi druga osoba bila zadovoljna i da joj ne bi bilo neugodno
*dignuti glavu i disati punim plućima
*pustiti kreativnu Eryku da živi, dati joj slobode
*ne raditi na podržavanju vlastitog egoizma i samodopadnosti
*osmjehnuti se svakoj osobi koju vidim, ma kako crna, mračna ili zločesta bila
Jer ne mogu se siliti na nešto što nisam, ne mogu mijenjati ljude, ne mogu živjeti bez ljudi, ne mogu disati s pola pluća, ne mogu se suzdržavati i ne mogu više brinuti za slabosti drugih ljudi.
Mogu slati osmjehe, biti simpatična i dati sebe iskreno...tko bude prepoznao - odlično, tko ne prepozna - možda će prepoznati s nekim drugim. Pre rano je da budem umorna od života i prerano je da izgubim hrabrost za život.