Našla sam jednu jako lijepu priču...Na fejsu sam je proslijedila,ali želim je pokazati i vama koji nemate fejs...A usput vam preporučam i da se ulogirate na Facebook...
Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma.
Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu da bi joj vrijeme brže prošlo.
Kupila je knjigu i paketić keksa.
Sjela je u čekaonicu VIP da je niko ne bi uznemiravao.
Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine.
Kad je ona počela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan.
Ona se šokirala, ali nista ne reče i nastavi čitati knjigu.
U sebi je pomislila "ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više
hrabrosti, do sada bih ga već udarila..."
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek
pored nje, ne obazirući se ni na što, je uzimao isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i
djevojka pomisli "baš me interesira sto će sad uraditi!!!"
Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
"Ovo je zaista previše " poče da uspuhuje šokirana,
uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.
Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je
na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci ..........................
U tom trenutku ugleda svoj paketić keksa još uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks isti kao njen
bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja,
nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom,
totalno suprotno od nje, koja se čak osjećala povrijedjena u vlastiti
ponos i osjećanja.
ZAKLJUČAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo
pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?