znate kako kada tenzije rastu, kada zrak postane tako rijedak da vam se čini čudno što uopće dišete, kada s takvim nestrpljenjem iščekujete sljedeći trenutak da vam se čini da je vrijeme izdajnički stalo, sobe s kojima se nalazite u tako nategnutoj situaciji da jedva pričate počnu cijeniti banalne stvari poput običnog osmijeha, pogleda ili dodira?
u toj situaciji čini se samo ta osoba bitna, važno vam je samo da s njom sve riješite, ne pitajući za cijenu. zaboravite na činjenicu da će sve izblijediti, svaki taj toliko intenzivan osjećaj, da ćete zaboraviti svaku toliko značajnu riječ, toliko sudbonosni pogled.
sve one nekoć važne situacije budu zaboravljene, a sjećanje počiva na glupostima koje su se u to vrijeme činile tako nebitnima, irelevantnima, banalnima, trivijalnima.
. . . . .
šutnja, nekoć tako neugodna, sad mi se pričinja ugodnom.
ne razumijem sam sebe. kad si postanem jasan, možda shvatim i tvoje riječi, postupke, poglede.
na kraju krajeva, jedino sebe mogu mijenjati.
zapravo, nisam siguran o čemu pričam. kako i mogu biti kad sam sebe ne poznajem?
ionako je SVE RELATIVNO:
nažalost, stalo mi je i više no što bi trebalo biti.
da vam netko ponudi 2 fajla-jedan s popisom osobina potencijalnih prijatelja, te drugi sa popisom situacija koje ćete proći s njima, ali bez opisa vašeg, ni ponašanja odabranog, tj.da vam je dana jedinstvena prilika da sami birate prijatelje, ali ne na uobičajen način, koju varijantu biste odabrali?
We're all of our stars
We're fading away
Just try not to worry
You'll see us some day.
................
toliko osjećaja, neizgovorenih, neshvaćenih, neobjašnjenih, a tako malo riječi da ih objasne, sažmu, svedu na nama shvatljivu raznu.
toliko neistrošenih priča, neprosanjanih snova.
želio sam ti odgovoriti, zagrliti te i poljubiti, objasniti da ne shvaćam, da sam zbunjen i zaprepašten koliko i ti.
oprosti ljubavi.
žao mi je, ni u jednom trenutku nisam želio dovesti u pitanje naše prijateljstvo, našu ljubav, no to očito napravim svaki put kada se nađem stjeran u kut.
PEOPLE ALWAYS LEAVE.
ma koliko mi značili, ma koliko oni govorili da im ja značim.
jer ja, prema riječima mojih roditelja, rođeni govornik, u danom trenutku zaboravim kako doći do tražene riječi.
zato, ako smatraš poput većine sada već bivših prijatelja i ljubavi, da sam unaprijed izgubljena bitka (a po ovom pitanju zasigurno jesam), u redu, najmanji je problem zatomiti osjećaje kada je to najmanje potrebno, okrenuti se i produžiti dalje-za to sam stručnjak.
........
imate pravo, imam neke karakteristike bešćutnog demonskog junaka, osobe zbog koje samo prividno drugi pate, no na kraju krajeva, koja pati cijelu vječnost, jer njena bol nikada ne prestaje, osoba koja vječno napušta da ne bi bila napuštena i koja je i u najvećem društvu osamljena.
''tko u sebi nosi tajnu osuđen je na lutanje po rubu. njegova je prisutnost u društvu varka jer on se zapravo isključuje iz straha da se ne oda.''
“Eto, takva je moja sudbina od malih nogu!
Snažno sam osjećao i dobro i zlo; nitko me nije mazio svi su me vrijeđali, pa sam postao zlopamtilo;bio sam mrk, a druga su djeca bila vesela i brbljava; osjećao sam se vedriji od njih, a smatrali su me manje vrijednim. Postao sam zavidan…
Postao sam moralni bogalj - jedne polovice moje duše nije više bilo, usahnula je, isparila se, umrla je, odrezao sam je i bacio, a druga je polovica bila živa i spremna da svakome stoji na usluzi, ali to nitko nije zapazio jer nitko nije znao da je postojala ona druga polovica. ”
smisao i besmisao života suvišnog čovjeka.
i za kraj naklapanja ovih besmislenih sranja mogu i želim reći smao jedno
Volim te jedino moje.... istina da imamo trzavica u zadnje vrijeme..jači smo od toga...možemo sve pregurati... ljubav je ono što uvijek ostaje... to je ono što nas drži... to je ono što je meni falilo..i sada kada to imam od tebe najdraža ja uporno izigravam nekog kretena... ali taj kreten te voli..i tom kretenu je stalo do tebe i tvoje ljubavi..želi samo da mu je dokažeš s vremena na vrijeme...to jedino traži..shvati tu moju malo poremećenu ličnost.. gladna je ljubavi.. ne vjeruje u nju jer je toliko puta bio izigran..toliko puta ostavljen slomljenog srca... i kako vjerovati u nešto.. bez tebe moj život nebi bio isti... ni ne slutiš koliko mi vrijediš i što bi sve učinio da je osmijeh stalno na tvome licu... znaš..predivna si...ali najljepša si kada se smiješ... i takvu te želim imati kraj sebe... želim ti dati razlog da uvijek budeš sretna i da taj osmijeh nikada ne izblijedi sa tvog lica...volim te slonac... :)
Post je objavljen 15.05.2008. u 22:43 sati.