Marketing
Zvjezdane riječi
Moja prijateljica i ja lutamo pučinom , a mjesec nam obasjava put kojim bismo trebale poći.
Taj put je težak, ali spremne smo na to, već smo to odavno znale. Ja ovoga puta na jednom od neznanih nam otoka nisam pronašla blago srdašca, već blago pjesme koja me tamo čekala.Danas vam ostavljam te stihove,bar da prenesem svoju ushićenost jedne duge, noćne večeri prepune snova.
Zvijezde
Gledao sam sjajne misli svojega kraja
i pronašao sam svoju ljubav pokraj mjeseca.
Nitko me nikada neće voljeti kao ona
i nitko me nikada neće čuvati neće kao njene opojne usne.
Znao sam da ću je dovijeka moći samo gledati
jer čar koju ona ostavlja teško je dotaći.
Pokušat ću, vinuti se u visine njenih snova
možda tada zaslužim približiti joj se.
Uživam samo gledajući je, a san o
mom skorom dolasku sve je bliži.
Svake večeri sjednem povrh brijega, uperim pogled
i napajam se njenom ljepotom.
Skladno tijelo i skladne misli, a ja jadan
sve što mogu je gledati je i u odajama
svojih prošlih misli usuđivati se nazivati je svojom.
Svojom družicom i pratiteljicom
i sretan sam kad me pokloni osmijeh i dade nadu
za dalje.
Tad mi srce zatreperi i osmijeh se ozari na
istrošenom licu.
Još uvijek se moja duša skriva u odajama mojih misli,
boji se izaći, boji se svijeta
jer čeka dan kada će konačno
svoju zvijezdu doista moći prozvati svojom.
Sjaj me prati u dubine starih, nebeskih misli.
Treptaj duše u sekundi nestaje, a moja sreća se nalazi kod nje,
stare, dobre zvijezde prijateljice.
Još uvijek čekam dan, a sunce svaki tren podržava moja
nadanja, koja mogu i ne moraju biti ostvarena.
Bitno je sanjati, tako si okrijepim misli.
Pučina stvarno skriva mnoge tajne iza velikih, plavih dubina.
Post je objavljen 15.05.2008. u 15:03 sati.