Ovih dana procvao je bagrem. Svojim opojnim i zanosnim mirisom prinosi stvoriti ugođaj zaljubljenosti mjeseca svibnja. Svakih 17 minuta svaki cvijet bagrema izluči kap nektara. U dobrim vrjemenskim (klimatskim) uvjetima dobre pčelinje zajednice mogu u jednom danu sakupiti 10 i više kilograma nektara koji zatim prerađuju u ljekoviti nektar. Za razliku od dobro organiziranih pčelinjih zajednica, ljudi nisu tako dobro organizirani. Zbog loše organiziranosti, jala, zavisti i sebičnosti, pčelari međusobno stvaraju nepotrjebnu i neargumentiranu međusobnu konkurenciju te onemogućuju pčelama da nam stvore velike zalihe ljekovitog meda. Izlučeni nektar zauvijek propada.
Još prije samo dvadesetak godina građani istočnoeuropskih država morali su tjednima i mjesecima sakupljati različitu dokumentaciju kako bi mogli tjedan dana provesti iza željezne zavjese. A onda se ponovno vratiti u tmurnu svakodnevicu, živjeti u policijskoj državi. Danas, srećom, stvari su se dijametralno promijenile – na bolje. Danas ti isti građani bez ikakvih prepreka mogu slobodno putovati cijelom Europom, od Portugala i Grčke do Francuske, Nizozemske i Njemačke. Nitko ih uopće ne će niti pitati za putovnice, nikomu uopće ne moraju pokazivati svoje identifikacijske isprave.
Kamo sreće kad bismo mogli biti svjedocima ovakvog napretka i u ostatku svijeta! Zahvaljujući tehnološkom napretku, danas postoje realne mogućnosti da svi ljudi na svijetu budu siti i žive udobno. Na žalost, još uvijek su u manjini oni koji žive udobno i nisu gladni. Kao što se još samo prije 20 godina činilo da su, primjerice, Poljska i Njemačka ideološki neprijatelji, a danas su formalno ravnopravne države unutar jedinstvene EU – tako je sasvim jasno da nema logičnih i opravdanih razloga da ljudi danas u svijetu umiru od gladi. Ovaj naš planet omogućuje nam da proizvedemo sasvim dovoljno hrane da svi budu siti, a tehnološki napredak omogućuje nam da svi žive udobno i komforno. Na žalost, umjesto da se život svih ljudi učini primjerenim ljudskom dostojanstvu, novac se troši na oružje i zgrče na jednom mjestu, onemogućuje se pristup svim ljudima bogatstvu koji nam pruža planet u kojem živimo.
Kao što propada nektar koji izlučuje cvijet bagrema, na isti način propada energija kojom nas obasjava sunce. Umjesto da koristimo fosilnu energiju i njome onečišćujemo svijet u kojem živimo, krajnje je jednostavno ljude potaknuti na korištenje sunčeve energije. Nevjerojatno je koliko vlade raznih država svijeta tu činjenicu ignoriraju. Slična je stvar s magnetskom energijom. Premda je ono rješenje za međuplaneratna putovanja, nevjerojatno je koliko se nju ignorira.
Hoće li se buduće generacije zgražavati nad našim generacijama, nad time koliki smo tehnološki napredak ostvarili, a koliko nasuprot tom napretku nismo omogućili ljudima da bolje žive? Hoćemo li uopće dopustiti budućim generacijama da prežive nakon nas? Hoće li moći, i koliko brzo, popraviti štetu koju stvaramo svojoj planetarnoj domovini?
Vjerujem da hoće – ukoliko se budemo aktivno uključili da omogućimo planetu da preživi, ako ne budemo samo pasivno promatrali one koji rade protiv interesa civilizacije i humanosti.
Post je objavljen 11.05.2008. u 22:44 sati.