Proganja me kraj svega, kraj svijeta,
Poput duhova u škotskim dvorcima pod filmskim plahtama
Na kraju se sve objasni, logika nalaže,
Smrzne se pakao, junaci otplove u suton
Prema otocima
Moj kraj nije takav, on ne zaključuje, on samo jezdi
Nebom i kupi sve početke i sredine
Pravi od njih živote, smislove, cjeline,
čitave kuće
Malih i velikih osjećaja ili zelenih i opasnih otoka
Pitam se dali ocean curi u vodopadima kad dođeš do kraja
Pada u duboku tamu
Da li je to samo crta iza koje prestaje
Nebo i zemlja, Stvarnost i mašta, život ili smrt
Jedna glupa nevidljiva crta
Da li crna, bijela ili
Jednostavno beživotna ko mlohavi ud?
Siva kao voda u škveru?
Ne znam kako izgleda a ćutim ga u sebi
I jako ću dobro znati što je kad ga vidim
I kao i uvijek neću biti spreman za logiku
Kraj priče, kraj mora, kraj pjesme, kraj filma,
Crnilo bez popisa glumaca
Post je objavljen 10.05.2008. u 10:38 sati.