Marketing
poziv
Ne zanima me čime se baviš u životu. Želim znati za čime čezneš i usudiš li se sanjati o susretu s onim za čime tvoje srce žudi.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li voljan riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog pustolovine koja se zove život.
Ne zanima me koji su ti planeti u kvadratu s Mjesecom. Želim znati jesi li dodirnuo središte svoje tuge, jesu li te izdaje u životu otvorile ili si se skutrio i zatvorio iz straha od dodatne boli. Želim znati možeš li sjediti s boli, mojom ili svojom, a da se ne pomakneš kako bi je skrio ili umanjio ili sredio.
Želim znati možeš li biti s radosti, mojom ili svojom, možeš li plesati s divljinom i dopustiti da te zanost ispuni do vrhova prstiju, a da nas ne upozoravaš da pazimo, da budemo realni, da ne zaboravljamo svoja ograničenja kao ljudska bića.
Ne zanima me je li priča koju meni pričaš istinita. Želim znati možeš li razočarati drugoga kako bi sebi ostao vjeran; možeš li podnijeti da te drugi optužuju za izdaju, a da pritom ne izdaš svoju, možeš li biti nevjeran i dakle pouzdan.
Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život.
Želim znati možeš li živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i ipak stati na rub jezera i srebrnom odsjaju punog mjeseca viknuti: "Da!"
Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja, izmučen i uništen do srži i učiniti što se mora da bi nahranio djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš.
Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i sviđa li ti se vlastito društvo u trenucima praznine.
(Oriah Mountain Dreamer, indijanski starješina)
ovo uzeh od jedne svoje frendice, a na nagovor svoje kćeri vraćam se u blogere...
tako mi je čudno što sam upala u takvu kolotečinu; i nije mi zapravo, ni jedan dan isti kao onaj prije, ali neke stvari se ponavljaju i ponavljaju.
valjda tak treba biti.
nemam vremena z atako puno stvari,uf, možda se trebam samo reorganizirati.
htjela bih stići biti majka, supruga, domaćica, htjela bih i malo vremena za sebe-nešto pročitati,otići u šetnju, vježbati...
teško mi je sve to uskladiti,nadam se da ima još vas koje se tak osjećaju.
zato, dakle, stoga-sad kad muž radi, jedno dijete spava, drugo se igra tu s frendicom, treće je u zagorju,
mogla bih ispisati tisuće riječi,al ne smijem tak dugo sjediti
iz spisa Majke Tereze, Uspomena i poruka
Najljepši dan? Današnji.
Najveća zapreka? Strah.
Najlakša stvar? Pogriješiti.
Najveća greška? Odustati.
Korijen svih zala? Sebičnost.
Najbolja zabava? Rad.
Najgori poraz? Obeshrabrenje.
Najveći stručnjaci? Djeca.
Najvažnija hrana? Pričest.
Najveća radost? Biti drugima koristan.
Najveća tajna? Smrt.
Najveća mana? Biti loše volje.
Najopasnija osoba? Lažac.
Najgori osjećaj? Mržnja.
Najbolji poklon? Oproštaj.
Najpotrebnije? Obitelj.
Najbolji put? Pravedni put.
Najljepši osjećaj? Unutarnji mir.
Najbolje prihvaćanje? Osmijeh.
Najbolji lijek? Optimizam.
Najveće zadovoljstvo? Izvršeni zadatak.
Najveća snaga? Vjera.
Najpotrebnije osobe? Svećenici.
Najljepše na svijetu? Ljubav.
želim vam ugodan i sretan vikend, dobro vrijeme i puuuno dobre volje
kissy,kissy
Post je objavljen 02.05.2008. u 21:14 sati.