Marketing
Što me čini sretnom?
Činjenice.
Sigurnost.
Tišina.
Istina.
Osjećaj.
( došao sam na njena vrata, da joj kažem baš da odlazim..)
-Uvijek sam postupao pametno. Donosio prave odluke. Ali greška se dogodi, ponekad slučajno, razumiješ to? Ljudski je griješiti, a ja am isto čovjek. Moraš mi to oprostiti.
Nemam kontrolu. Želim jedno, a činim drugo. Ne mogu si pomoći. Činim stvari koje ne želim. Bojim se..
-O čem ti? Jesi dobro?
-Kao da je sve što činim krivo. I znam da ću te povrijediti ali ne mogu ovako dalje. Ne možemo mi dalje ovako. Ovo će biti kraj. Dosta mi je tog osjećaja krivnje. Moraš mi oprostiti.
-Ali...zašto.. Zašto ne zaslužujem drugu priliku, ili treću, ne razumijem, čemu sve ovo, ne čini to..volim te..
-I ja tebe volim, ali ne znam zašto. Kao da to nije dovoljno. I nije pravedno prema tebi. Nema smisla. Ne želim te toliko željeti, ali ne mogu ovako. Moraš mi oprostiti. Samo želim da budeš sretna.
-Dobro...
( jer nitko nije znao sakrit suze kao...)
Same činjenice ne pružaju osjećaj sigurnosti.
Istina ne oslobađa.
Tišina nije poželjna uvijek.
Cijeli moj svijet srušen je za tren.
Sreća je relativan pojam
...
I dalje želim samo jedno. Zaboraviti tebe i ići dalje. Oprostit ću negdje usput. Kad ti budem imala hrabrosti pogledati u oči. Kad budem mogla reći da si najveći gad, ali da sam te svejedno voljela. To je Činjenica. Kad budem imala dovoljno hrabrosti i dovoljno samopouzdanja. Kad vratim Sigurnost u sebe. Onda kad mi Tišina ne bude smetala, i onda kad u Tišini ne čujem tvoj glas. Onda kad Istina izađe na vidjelo, onda kad dopustim da Osjetim drugog. Onda kad mi LJubav bude nešto značila. Onda ću ti oprostiti. Želim to, ali još ne mogu. Znam da griješim. Ipak sam i ja samo čovjek. I meni je dopušteno pogriješiti!
Post je objavljen 02.05.2008. u 16:35 sati.