Dugačak naslov kojeg jedva zapamtih.Opet Krešimir Pintarić i ovo je njegov novi roman.To je nastavak romana Ljubav je sve o kojem sam već pisala ovdje.Ovaj mi se roman ipak malo više sviđa od prvog.Likovi su isti,okolnosti su malo promijenjene,ali nema neke velike promjene.Onaj dio koji je mene jako zasmetao u prvom dijelu odnosi se na odnos prema marihuani.Naravno,da on opet nije izdržao i morao je spomenuti kako je protivnik toga da se zbog nekoliko grama trave može završiti u zatvoru kao da si nekog ubio.Mogao je komotno i bez toga.Voljela bih vidjeti da ima dijete koje ima kontakte s drogom,bi li isto razmišljao.Kad bivši narkomanski ovisnici pričaju o svojijm iskustvima s drogom,svi spominju marihuanu kao početak,kao prvu stepenicu kojom su krenuli dalje.Možda ih ima i takvih koji nikad ne krenu dalje,ali vjerujem da su to rijetki primjeri.
Uglavnom,knjiga nije loša,ali me nije nešto naročito ni obogatila.Ne znam jesam li spomenula dosad ovdje kako mi se sviđa Ferićev roman Djeca Patrasa.To je za mene odličan roman kojeg ću se uvijek sjećati da sam pročitala.A ovu knjižicu pamtit ću samo po dugačkom naslovu.
Post je objavljen 22.04.2008. u 21:27 sati.