Marketing
Ozljede
Evo,nakon stvarno jako dugo vremena došlo je vrijeme da i ja napišem svoj post (prošlo je malo više od tih 6000 posjetitelja i malo više vikenda 
)... Tko zna,možda sad budem i aktivnije pisao te postove (NOT)... Šta mi je došlo da pišem 
? Pa ponajviše su me inspirirale ozljede... to prokletstvo i najgore noćne more svakog sportaša... a sad da ispričam kako se baš na mene navuklo to prokletstvo 
... Petak je, 8 sati, frend iz doma zove da idemo na večeru... nakon što sam se pošteno najeo idem nazad u sobu spremit stvari za trening,40ak min prije treninga... Ali (uvijek postoji to ali), sudbina me odlučila izazvat i na stepenicama susrećem jednog studenta koji me zove na jedan hakl,a ja ne bi bio ja kad ne bi to prihvatio (mislim da mi je i 15 min ostalo da bi i tad otišao u dvoranu 
).. i doletim ja u dvoranu za minutu (da ne gubim vrijeme zato jer moram na trening pa da što prije krenemo) i tako mi igramo i pri mom jednom lijevom ulazu u zraku me taj student nekako "zahakla" (u zraku,htio me skeljit,ali nije mu to pošlo za rukom,skeljio mi je zglob) i u trenu osjetim užasnu bol u lijevom zglobu 
... Ne mogu opisat i ne shvaćam ni sad kako me on to pokupio,ali eto... zglob je ,naravno, već veličine kruške i moj trening je također gotov,a neću vidjet ni sutrašnju tekmu za školu (koju smo,usput rečeno, dobili 30ak razlike,lagana tekma) 
... i evo me sad, sjedim doma za kompom i pišem novi post s longetom na nozi... 2 tjedna ju moram nosit 
... neka... samo neka što prije zglob zaraste da mogu i dalje na haklove i treninge ...
Sudbina je ponekad okrutna... baš sam razmišljao o tome... oduzela mi je na trenutak moje bježanje od svih problema, moju uživanciju, moj veći dio srca 
(moju ljubav 
, uostalom,košarka te nikad neće prevarit s drugim 
)... mislim da ne bi mogao živjet bez košarke ... za ozbiljno to kažem ... eh, da sam ostao koju minutu dulje na večeri (ili minutu kraće) ili da sam samo otišao kad sam vidio studente... da sam... jbg,možda se sve to dogodilo da bi ja napokon napisao novi post ... možda... odoh sad pisat maturalni... pozdrav,do sljedećeg posta.... do nove ozljede... ili bolje ne ovo zadnje,dosta mi je sjedenja i gledanja prekrasnog vremena kroz prozor 
... želim trčat, igrat ...
btw,sjetih se da dugujem ispriku nekim ljudima koje sam povrijedio (nadam se da nisam jako, stvarno ne volim kad nekog povrijedim)... stvarno mi je žao,ali eto, nisam znao,stvarno nisam znao ... i najbolji griješe ...
p.s. određene osobe će se znat na koga se ovo zadnje odnosi...
enjoy all...
Post je objavljen 21.04.2008. u 11:49 sati.