Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/breakfastinbed

Marketing

Svaki dan je prazan kad ga nema.

Imam ocjene koje su poprilično dobre za 8. razred.
Imam i mamu i tatu, i njihovo povjerenje.
Imam baku koja, istinabog, zna nekad zapičit da će poslat murju po mene ako odem van bez kape, al ju ipak volim.
Imam najbolju frendicu i njenu kosu,i volim ih jednako, makar me kosa nikad ne vrjeđa.
Imam Marka kojeg znam 11 godina, al smo se nekak skužili u zadnje 2 i sad smo si uber i isto ga tak volim, iako on mene smatra osobom koja nije relevantna svojoj dobi.
Imam frendove u razredu, imam frendove u školi, imam frendove iz grada i okolnih kvartova.
Zdrava sam, svjesna da je 2 mjeseca do kraja godine, imam granice, znam se kontrolirat, naučila sam puno, al opet ne dovoljno.
Al nemam ono šta naprimjer Ana ima. (koristim Anu za primjer jer je Ana osoba istog psihičkog stanja, mentalnih vrijednosti i svakodnevnih navika i izjava ko i ja).
Ana ima njega.
i sad me nemoj ubijat da ti se ne sviđa, jer nemreš lagat osobi koja je 97% ista ko i ti.
I on ima Anu, sam šta je sad malo konfjuzd i nezna šta bi jer je trenutno kaos kod njih, al ju ima, to je bit.
Znaš ono kul kad dečko izvali foru i pogleda neku curu onim pogledom "daj se nasmij jebemti, to mi je jedino važno" i onda znaš da mu je stalo. E sad. On nju tak gleda, a Ana to meni ne vjeruje, iako ja to jako jako dobro vidim kuiš.
I kad imaš nekog takvog, automatski imaš razlog dić se ujutro ranije da se središ za njega, da ljepše zgledaš. Automatski se trudiš bit 24/7 nasmijana i dobrevolje. Automatski se u sebi nadaš da te pogleda, da ti okreneš glavu i daš mu do znanja da će se ipak malo više morat potrudit oko tebe. Jednostavno ti je život ispunjen.
E pa vidiš buraz, ja to nemam. I ne trudim se imat.
Sad, jesam tvrdoglava il nenormalna, neznam.
Poanta je da ja Ani dokažem da mora bit sretna dok to ima, jer kad se to izgubi, onda je majketi teško.
I sad će ona mene ubit jer sam ja ovo napisala i poricat će sve, al neka. Sam ti Ans pročitaj ovo uvijek kad je taf-tajm.

*

Nadalje.
U subotu je bio Pavičin tulum.
Prvo nas je bilo malo, onda došli dečki, a kasnije i podosta padobranaca.
Al bilo je uberkilno.
Cure, sry kai sam vas rasplakala, nije mi bila namjera.
Neda mi se blabla pisat redom događaje tipa, ko je kog bario, ko je di bljuvo il popis uzvanika. Ak vas zanima, prepričam sve kad se vidimo.

I sutra je krizma a ja neam pojma kai trea reć kad dođemo pred onog čopca kaj ima bijeli kapicu.
Znam da sam peta po redu, da imam kuma od mnogo centimetara u visinu i znam da je mi odjeća upravo visi na vješalici i straši me.

I ovo nije subotu majkumu.
Daj ajde.
Ovo je neki middleday, šta ja znam.
I nemam više kapučina a mojoj najboljoj frendici je to smješno, a spomenimo da moram molit očenaš s njom kad joj neko pipne pernicu.

Eto tako fino lijepo ružno deprimirano nikakvo plačno a nemreš-plakat šitno.


Sad neznam šta ću jer Dragan tu neke sportske vijesti brije pa se nemrem koncentrirat. Dragan ima rozu košulju i vodi vijesti. Fegetčina.

Svjesna sam da vani sunce jako isijava suvišnu energiju pa kome drugom nego meni to fino dirto u oči i sad si moram kupit adekvatne sunačne naočale pa nek se ode nekom drugom bahatit njnjnjnjnjnj.

I nek se neko prijavi u imbecilne hrvacke kadete, onaj dečec iz reklame mi zgleda koda mu nisu sve na broju.




Post je objavljen 19.04.2008. u 21:31 sati.