Baš danas razmišljah da koliko god sam sama sebi radila drame prije nego što sam ih dala, koliko god sam radosna bila u trenu kada sam ih dala toliko sada često zaboravljam na obećanja dana u Frami.
Zaboravljam da sam rekla da "...potaknuta Božjom milošću želim obnoviti svoja krsna obećanja i posvetiti se u službi kraljevstva Božjega" pa tako često jurim za prolaznim stvarima ovoga svijeta. Odbijam i najmanju žrtvu u korist drugoga, a za kraljevstvo Božje. Kao da se bojim povjerovati i posvetiti se do kraja, odnosno, prihvatiti svakidanšnje obaveze i poslove te kroz njih ići pronoseći ono Kristovo svijetlo. Kao da se ne usudim živjeti Evanđelje onakvo kakvo ono jest nego ga prilagođavam nekim svojim hirovima.
Zaboravljam da sam obećala "...da ću kroz godinu dana svoju mladost posvetiti Kristu, živeći njegovo evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži" pa stoga ponekad pomišljam da sam sama, da to možda i nije za mene. Toliko puta nakon sitnih prepirki koje se dogode više ne uviđam onu radost koju nude brojni susreti, koju nudi pomisao da mi je Gospodin darovao braću! A imam, imam "privilegiju" biti dijelom jedne zajednice :-)! Imam tu milost da iako ovakva nedostojna budem okružena ljudima s razlogom mi od Boga darovanima, ali tako često na to zaboravljam...
Zaboravljam da sam isto tako obećala "...da ću se spremno odazvati na svaki poziv dobra, crpeći snagu iz euharistije i nastojeći u siromasima i poniznima prepoznati lice Krista patnika" pa zato dozvoljavam svojoj sebičnosti da preuzme glavnu riječ. Dopuštam si biti slijepom na potrebe drugih, slijepom na potrebe mojih ukućana, potrebe prijatelja, potrebe ljudi koje mi Bog svakodnevno daruje kako bi mi dao tu milost da pomažući njima prepoznam Njegov lik. Ne uviđam velićinu Euharistije, svetost onoga trenutka u kojem nam Bog samoga sebe daje te dolazi na oltar među nas.
Isto tako zaboravljam da sam zamolila "Neka mi na tom putu pomogne zagovor Blažene Djevice Marije i serafskog oca Franje" ! Zabrovaljam da oni predvođeni Gospodinom od Gore vide i poznaju sve! Da znaju sve moje nedostatke, slabosti, prijestupe. Ali isto tako vjerujem da znaju da želim, istina, nekada više, nekada manje, malim, ponekad i nespretnim i nesigurnim koracima hoditi k njima...
A spremnost i gorljivost je ono čega nikada dovoljno :-)! Zato, Bože, molim te da nam svima udijeliš tu milost da uvijek ustrajno hodimo putem Evanđelja :-)!
Post je objavljen 16.04.2008. u 20:50 sati.