Nekako nagovaram ženu zadnjih par dana da se prebacimo u scijentološku crkvu, kako bi nam bilo lakše i lijepše preživjeti iskustvo poroda.
Stvarno, ako su neke stvari tako lijepo i pomno smišljene, zaista nebi trebalo biti razloga da ih i mi ne prihvatimo.. Kako nam se bliži trenutak rođenja našeg prvog djeteta (čitaj: SINA), jedino o čemu ja razmišljam je dal će nam žena pokvariti taj sretni događaj sa svojom vikom i drekom, hoće li mi to zaparati uši ili čak narušiti savršen sluh.
Smatram da to nije u redu, te da bi trebalo puuno više pažnje obratiti na sve one očeve koji prisustvuju porodu kako bi im to nezaboravno iskustvo bilo što lijepše.
I zato se nadam da će mi žena popustiti, a ako već ne želi mjenjati religiju, onda barem da se suzdrži od dernjave u bolnici...