Ranu ujutro, skoro pa pola šest... svakog dana ustaje...moja Dorina... - ovako mogu prepraviti stihove dobre stare
pjesme o Mileni koja je generacija i svako jutro putuje... Mi smo svi ipak na jednom putovanju... kroz život... I nastoj(i)mo da nam bude što ugodnije... Ali ponekad to i nije tako... Život je nepredvidiv... nedokučiv...
Evo ponovno misli prebacujem na ekran, u izravnoj vezi s prstima... Pijem kavu, pripremit ću se kasnije za odlazak
na posao, obući "monturu" (uniformu)... i otići... u nove radne pobjede... Rad me ispunjava... A jeste li znali da riječ "radost" dolazi od riječi rad... i da smo najradosniji kada radimo, i znamo da smo
korisni...?!...
Post je objavljen 16.04.2008. u 05:09 sati.