Marketing
...
Puno, puno toga se događalo sa mnom kroz prošle četiri godine.. neću o svemu tome... bilo je lijepih stvari, prekrasnih, ali i onih malo manje lijepih.. onih koje su me ražalostile, rasplakale, potresle u najskrovitijoj dubini duše… u onoj dubini koju nekada skrivam i od sebe, jer je nekada bolje ne znati neke stvari…
Zašto sve to govorim? Puno mi toga dolazi na pamet… ali nije sve dobro reći… ali kako god da okrenem stvari, u svemu tome ipak vidim djelo Božje. Pa i u onim najžalosnijim događajima, oproštajima, suzama (tuđim i vlastitim) knedlama u grlu i neispunjenim željama za zagrljajem, barem jednim… pa do (o)smijeha, sjaja u očima, tihog smiješka koji često govori više od riječi… Velika su i čudesna djela Božja, treba slušati i držati oči otvorene, jer kada se zatvore vrata, Bog otvori prozor, a ako se prozor zatvori onda se otvori... hm… pa dimnjak je još tu, kaj ne? Malo je problem ako se kao ja bojite visine… ali Bogu nije problem dati snagu i za ono što je prije izgledalo nemoguće. Sada evo mene do dimnjaka. Perspektiva je od tuda drugačija. Ono što se ne vidi kada se stoji kod vrata se vidi odozgora. Valjda ću se uvući kroz taj dimnjak! Put će biti pun ogrebotina i čađe ali cilj postoji. Imam smisao života, iako ga znam izgubiti iz vida jer se prečesto koncentriram samo na sebe... Oh da mi je biti s tobom Gospodine! Da mi je bar dijeliti tvoju ljubav, da mi je utonuti u tvoj zagrljaj i ne micati se… tamo je sigurno i toplo, a ja se često bojim i preplašim se na najmanji pogled nevolje… pa i zadnji događaji su me ostavili u velikim nedoumicama, ljutnji, žalosti, samoći… i sada tražim jer sam se izgubila, mračno je ovdje…
Ne pusti da pukne napuknuta trska,
niti da se plamen što tinja ugasi!
Suza sjaji u oku.. zašto si daleko?
Dođi, zagrli me, zaštiti me!
Suze mi miluju obraze; gdje si?
Ne želim biti ovdje, previše me boli,
pomoći mi nema… gdje si?
Dođi, čekam te…
…ali tko je daleko? Jesam li to ja, ili si to ti? Je li moguće da ti budeš daleko, Stvoritelju svega svijeta? Ti si rekao „Neka bude…“ a ne ja! Oh ludosti moja, zašto pitaš, kada odgovor znaš?! Ne ostavljaj me u ovom mraku, ne budi daleko, pruži ruku i uhvati me da ne padnem do kraja, jer tako malo nedostaje… tako je malo potrebno da dotaknem tlo… ali tako je malo potrebno i da dotaknem tvoju ruku... Oprosti mojim ušima, ne čuju, ne žele čuti, oprosti mome srcu… okamenilo se… oprosti mojim očima, dobro nisu gledale… Spasi ovu dušu, molim te… želim naviještati ime tvoje, jer toliko je toga što se učiniti mora, toliko je onih što te ne poznaju… pa i ja se skrivam pred tobom, pred tvojim licem, molim da me ne gledaš a plačem za tobom, sama sebe razdirem i svjesna sam toga… ali tebi uistinu ništa nije nemoguće, gdje god da pogledam vidim tvoje djelo i znam da na mene nećeš zaboraviti, jer ljubiš svakog čovjeka i svakoga želiš zagrliti i dovesti u sigurnost. Povedi me…
ova me pjesma prati već nekoliko dana... a ovaj dječak je zaista talentiran... svakako preporučam da je poslušate...
http://www.youtube.com/watch?v=2sHKZkH6i20&feature=related
Post je objavljen 15.04.2008. u 23:43 sati.