Hvala Bogu, opet ništa!!! Par puta tokom dana sam protrnuo, učinilo mi se da će nešto zagristi i iskreno sam se pokajao kaj sam opće stavio nekaj na udicu... Al onda, na svu sreću, ništa...
A kad se sjetim onog nesretnog dana, onih očiju punih suza, onog nijemog pogleda uprtog u pod.. A na kraju i izrečene molbe za jedan mali život...
A ja sirovina, neosjetljiv na finese, poslušao te sa podsmijehom i vratio ribu u vodu...