Marketing
Tisuće snova dalekih, ruža u srcima zaspalih... Leptira tisuće šarenih, k'o duše nevini...
Prolazim gradom. Vidim sliku 21.stoljeća. Nekada davno ljubav je bila najveće bogatstvo. Danas se ruže vide samo u cvjećarama, zagrljaji u filmovima... Suze su stopljene u jedno s kišom. Ima ih svugdje. Kapaju i u najmanjem kutu ove velike kugle. Nitko ne pjeva pjesme ljubavne. Nema više osmijeha na tim dječjim licima. Svi su tužni i smrknuti. Svi oni imaju istog prijatelja:tugu. Na svijetu ni nema djece. Ni plača, ni smijeha, ni dernjave ni radosti. Svijet baš poput onih lađa,tone sve dublje. Spušta se niz stepenice. Ljubav gubi značajku, a ljudi gube osobnost. Svijet je zaista...umoran.
Ja neću biti poput ostalih. Kako god izvana djelovala, u sebi nosim jedan dah. Dašak smijeha, radosti i veselja. I baš zato,jer svijet pada niz slap,a i tom slapu jednom dođe kraj... Ja sam odlučila. Zauvijek,kada god svijet postojao, ja ću u srcu biti malo nevino dijete... Tako će i moje srce voljeti,baš kao mala beba... I prijatelja i protivnika. I osmijeh će dati svakom prolazniku. Život je lijep, ako si dijete, barem u duši...
Lowa Vas Ivika...
Post je objavljen 13.04.2008. u 11:43 sati.