mislim da naslov govori sve.... jednostavno se osijecam izgubljeno i imam feeling da sve u mom zivotu izmice kontroli. Trenutno bi trebala bit vani sa svojim frendovima koji se sigurno zabavljaju na maturalnoj, al ne...ja sam odlucila ostat doma.... Vec duze vrijeme razmisljam o nekim stvarima i ne znam kako dalje... pocela sam gubit vjeru u prijateljstvo, u ljubav, opcenito u zivot... Pricajuci sa najboljim frendom shvatila sam da nikad ne mozes imat 100%povjerenja u jednu osobu, makar to bio i najbolji prijatelj... svi te mogu sjebat i onda si na cemu?!?!na nicemu. izgubis vjeru u sve sta si vjerovao godinama... i di je tu smisao?!? opet gledajuci, ne vjerovat nikome nije dobro... a kako bit siguran u sve to... kako bit siguran da na kraju neces bas TI bit ta osoba koja ce izac povrijeđena iz svega toga...?? mislim da sam tijekom svog zivota, koji jos nije ni na polovici, prozivjela previse toga i jednostavno izgubila vjeru u SVE! Svi koji me poznaju znaju da jednom kad izgubim povjerenje tesko ga vratim natarag, i to je trenutno moj najveci problem... zbog nekih glupih stvari, bezazlenih svađa, trenutaka bijesa, ljutnje izgubila sam vjeru u ljude.... Znam da se sigurno pitate sta me to navelo na ovako deprimirajuci post: razlog je to da imam osijecaj da sam pocela gubit osobu koju smatram jednu od najvaznijih u mom zivotu i bez koje mislim da ne bih mogla... osijecam kao da se sve vise udaljavamo, bas sad kad bi trebale biti najblize i ne dopustiti nicemu da to pokvari... malo me strah jer se pocinjem zapitkivat dal je to moja krivnja, ili jednostavno to nije to... i u ljubav sam izgubila povjerenje al unatoc tome nisam prestala voljeti...nadam se da ni necu....nadam se da su ove moje misli i predosijecaji samo neka moja glupa masta i da ce se sve rijesit jer ako imam pravo ne znam kako cu nastavit borit se sa svime sta me ceka u zivotu...
Post je objavljen 12.04.2008. u 23:46 sati.