Sunce predrago,uvijek još
takav ne zatamni jutra sjaj
mamu jebi da umrla nebi.
U našu zemlju pozvo zeca
kog zbog dlaka spopaše higijena
i tako zbog kreštanja izvuče ubojiti mač
odsjekoše mu čunu
i nikad čokolade ne vidješe.
Ponad krovova sletješe zeko
pa padoše on niz stube.
Po drugi put popneše se on na krov
pa padoše niz stube.
Po treći put popneše se zeko
pa pade uduben u misli.
Na kurac mu idu neobješene čeljusti
strgane od mladolikog padanja.
Ali je preslavna slavljom došla pobjeda
u božje hramove prohodaše on.
Uzoše soju pa tako namami konje na zadovoljstvo,
Ptica sjebanih naiđoše zbor.
Njegovim zamkama postadoše plijen.
Sagnuše se visoko gore,
no ptičice vidješe ga i zajedno ga sjeboše.
Razderanom guzom zeko pobjegoše u vječnu glasnu tišinu.
POGLAVICA Konj Koji Smrdi
Post je objavljen 11.04.2008. u 17:53 sati.