Nekak me drzi daleka obala,
neka pošast me spopala,
poludio sam u posljednje vrijeme,
hyperaktivan ko malo dijete.
Sto se dogadja,
mora da je proljece,
il se jednostavno mijenjam,
neznam ni sam.
uglavnom ide na pozitivno,
znam napokon sto zelim,
donosim dobre odluke,
ponovo sam onaj stari ja.
Ponovo sam neslomljiv,
živci kao željezo,
ruke od kamena,
tijelo od mramora.
Post je objavljen 09.04.2008. u 15:55 sati.