Marketing
Tople riječi ohrabrenja
Neki dan mojom cestom života zapuhao je vjetar.Bio je toliko snažan da sam duboko u sebi osjetila njegovo hladno šibanje. Mrsio mi je kosu i milovao lice. Bio je grub, a opet tako mio, nisam željela da ode jer sam po prvi put osjetila nešto u sebi. Na početku osjećala sam se praznom, ali ubrzo moju hladnu prazninu ispunila je "topla" jačina vjetra. Ohrabrio me. Svojim posjetom kao da je odnio dio mene u daleke i neistražene daljine. Odnio je onaj dio koji sam ja odavno iskusila. Mislim da ga je odnio nekom drugom, nekoj osobi koja je to dugo čekala. Opojna pjesma vjetra ublažila je moje suze, moju bol, natjerala me da plešem u njegovom ritmu i pjevam po njegovim notama. Svidjelo mi se, napokon sam osjetila nekakvu pripadnost. Vjetar je odnio jedno moje iskustvo nekom drugom, odnio ga je s jecajem u mom srcu. Taj jecaj osjećam još i danas, bio je vrlo snažan, ali opet osjetila sam onu jačinu ljubavi u sebi, jačinu koju vjetar ostavlja kad odnosi dio tebe. Isprao je sa mene sve moje tuge, neprospavane noći i svaku moju zebnju. Nevjerojatno, samo mali nalet vjetra promijenio je mene i moje stajalište. Samo mali nalet vjetra odnio je one dugo neprežaljene događaje. Vjetar je bio kratak, ali sladak, uznemirujuć a opet ostavio je svoj trag duboko u meni. Nikada ne bih rekla da samo jedan nalet suhog proljetnog vjetra može tako promijeniti osobu. Vjetar me ohrabrio, nagnao me da idem dalje, da letim, da dopustim sebi da sanjam život, a živim san. I uspio je. Konačno, shvatila sam svrhu svega što prije bila nisam i svega što sada jesam. I to malim naletom toplog, divnog, taštog, a opet tako milog i smirenog proljetnog vjetra. Konačno sve ima smisao, a moje iskustvo leti negdje daleko s vjetrom u nove daljine, na nova mjesta i u nova srca. Jecaj je nestao i ostaje samo blag osjećaj svih vremena koje ću još proživjeti u proždrljivom jeziku budućnosti.
P.S. Zahvale na svim komentarima....
Osjetite vjetar....
Post je objavljen 07.04.2008. u 20:11 sati.