Anto Đapić – umijeće preživljavanja-
Temeljni problem hrvatske politike je potpuni izostanak načelnog , dakle svjetonazorskog određenja njenih „ viđenijih „ sudionika. Ne mogu se prisjetiti niti jedne osobe iz vrha tzv. parlamentarnih stranaka za koju bih se usudio prognozirati (makar i s malom vjerojatnošću ) njen stav prema nekom problemu a kamo li odluku koju bi ta osoba mogla donjeti glede rješavanja tog problema, osim , jasno , kad je razvidno kako će to pogodovati njenim osobnim probitcima . Kvaka je u tom što bi se ti miljenici biraća po prirodi stvari trebali voditi boljitkom zajednice . Trebali bi ! Ali....Stoga je uistinu nezahvalno podržavati i promovirati „svog“ političkog gurua jer nikad ne znaš kamo će on skrenuti .Eto,na tu se bananu u prošlom 182-gom broju našeg Hrvatskog Lista okliznuo čitatelj iz Osjeka imenom Drago Duvnjak u svojoj reakciji na kolumnu urednika u broju 181 HL a u kojoj se urednik „usudio“ „očešati“ o lik i djelo „ magistra ludi“ ,dakle ,perjanice HSP-a Ante Đapića .Još se ni boja slovima nije osušila a već je „magistar“ demantirao ortodoksno desničarenje i sklopio sporazum s kako bi to gospodin Drago Duvnjak napisao „ neoštrpčevim i neokomunističkim“ strankama.Kako vrag nije posve crn tako treba u prilog „magistru“ reći kako i nije mogao potražiti podršku desničara jer takvih nema kako na državnoj tako ni na lokalnoj,osječkoj,političkoj sceni.Istini za volju nema ni ljevice.Naša se politička scena,naime, sastoji od nekoliko gangova koji se međusobno razlikuju uglavnom po boji promiđbenih plakata a puk ih onda definira kao naše ili njihove ,već prema tome.Zapravo je to „uvjetovani refleks“ kod birača – Hrvata te tako on plavo prepoznaje kao domoljubno a crveno kao socijalno,zeleno –žuto kao poljoprivredno itd. iako to po svojim stvarnim nakanama i djelovanju nije. Desničari su zapravo pometeni pod tepih demokracije i uglavnom služe za plašenje birača a da ni nemaju priliku ovom napaćenom i zaludjelom narodu pojasniti što to zapravo jest desnica.U tu svrhu gospodari Hrvatske i drže tipove poput „magistra“ ne bi li i na taj naćin obezvrijedili desnu ideju i udavili je u koljevci. Jer,desnica uistinu - jest – opasna.Desnica ,naime, ima sljedeću „liniju zapovijedanja“ ; Bog-obitelj-domovina i zato se ne uklapa u masonsku(trgovačku) viziju svijeta.Njima odgovaraju tipovi kojima je na prvom i jedinom mjestu njihova vlastita stražnjica a upravo takvima obiluje hrvatska parlamentarna scena.Također ,gospodin Duvnjak navodi; kako ne stoje relacije Sanader = HDZ , Glavaš = HDSSB pa sljedom toga nisu svi HDZ-ejci izdajnici a HDSSB-jci mafijaši niti su svi SDP-jci jugoslaveni.Ja se ne slažem.Ja mislim kako vrijedi uzrečica ; s kim si ,takav si.Poltronstvo i kukavičluk je ,poradi osobnih probitaka,pripadati partiji odnosno stranci koja ne predstavlja tvoj osobni svjetonazor i stav.Onog časa kad moja stranka skrene s programa koji sam ja pristupivši joj prihvatio ja je čuvajući svoju čast i integritet napuštam. Svaki drugi ćin je odraz neizgrađenog karaktera i nepostojanja osobnosti.Primorci bi rekli ; krepat ma ne molat. S druge strane, ne treba osuđivati bezkičmenjake jer i oni su Božja stvorenja i nije lako biti čovijek uspravan i čvrst.Prečesto upravo stražnjica preteže.Strah od gladi je atavizam duboko ukorijenjen u podsvijest svakog od nas i nije lako riješiti ga se.Ljigavo je jedino to što je ta glad uglavnom glad za privilegijama a ne za kruhom.I sad jedan mali savjet gospodinu Duvnjaku ; s „magistrima“ i „doktorima“ - nikad na reci nikad -.
Mladen Šepić – Barba,Vrbovsko
tiskom objavljeno u 184-tom broju Hrvatskog Lista
Post je objavljen 07.04.2008. u 10:58 sati.