Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/prcamtipticu

Marketing

Opasne Opaske

Pitaju se? Zašto? Možda su nespremni? Ne znam.

"Kako možeš piti da bolje pamtiš, pa ja pijem da zaboravim."
"Ti si lud, pišeš gluposti i glupo izgledaš."
"Kojom da kuhačom izrežem pomidor?"
"KAD ĆE PENZIJA?"

To su samo neka od pitanja koja dobivam. Pa dobro, ljudi moji, jeste li vi normalni?
Jednostavnom analizom dokazati ću da morati piti da bolje pamtite, i pamtiti da bolje pijete.
Kako piti, ako ste zaboravili već od prošli put kad ste pili?
Naravno da ste morali pamtiti, jer onda ovaj put ne bi ni postojao tezom da niste pamtili da bolje pijete.
A samim time što ste pamtili da bolje pijete, vi ste pili da bolje pamtite.
Jer kako ćete piti ako nećete pamtiti, samim time ta radnja negira samu sebe i ne postoji u ovom svijetu gdje 9 i 1 zbrojeni ne daju zaista 9!

Nadalje, zašto neki ljudi jedu? Nisu li svjesni da time gube vrijeme provedeno u kreativnom radu?
Sukladno tome, zašto se neki ljudi bave kreativnim radom? Pa nisu li svjesni da time gube vrijeme jedenja! Uništavanjem sama sebe dovodimo do oštećenja Školskog Obrambenog Sustava. Posljedice ne želim spominjati.

Riješiti ćemo i ekonomsko sranje u Hrvatskoj. Rješenje je očito - treba sadit banane.
Zašto? Banane su gorivo budućnosti. Žuto zlato, zovu ih, ne bez razloga.


Nepobitni dokaz ekonomskog sranja

Što se tiče pitanja sa početka posta, odgovoriti ću lagano i okretno:
2. Nije istina.
3. Bilokoja kuhača, ali naoštri ju nožem prije, ne možeš rezati inače.
4. Materijalizam, prokletstvo slijepih!


Kuhača - oružje budučnosti

Dotakli smo temu vrijemena, u duhu hrvatskog jezika. Očito da je to prirodan način spriječavanja (opet u duhu jezika) da se sve ne dogodi odjednom. Objasnivši potonje, sva krema riječi gubi na znaćenju i postaje sirovo poetska zbilja, i gubi na značaju. Tako je.


Svi se pitaju. Je li vrijeme?

Post je objavljen 06.04.2008. u 16:20 sati.