Marketing
Trebam se posvetiti svome zdravlju.
To mi pise u horoskopu. XD
Trebao mi je izljev od prije par dana. Samo mi je zao sto je toliko ljudi procitalo. Cak 5. Ali opet. Osjecam se krivom za ostecivanje mozgova... Ne, lazem. Ponosna sam na sebe sad i mislim da bi to mogla raditi cesce s obzirom da necu utjecati veliku zajednicu ljudi. Kad bih to mogla bila bih bas poput Crkve. (i svih ostalih organiziranih religija kojima j cilj prosiriti zajednicu, pobijeliti sve ovce, obrezati sve curice) *wash-wash my brain, yeah baby, me likes it*
Vratila sam se citanju knjiga, ovoga puta se odmaram od Huxleya i citam fantasy. Citala bih ja sve, ali nikako naici na preporuke. Napraviti cu si popis i onda cu samo visiti po knjiznici u Zadru, jer yeah... mozak mi je... kinda... u nevidljivom stanju. I zelim povecati vokalbular tako da ljudima mogu prijetiti s predugim rijecima koje ne mogu razumjeti. Dogodilo se jednom i vukla sam veliko zadovostvo iz tog dogadaja. O, slatka superiornosti. 
Jos 66 dana do mog povratka (vise-manje). Sto sam shvatila dosad? E pa... Skuzih da nisam tako slaba kao sto sam mislila, i da nisam obicni prosjek kao sto sam se zadnjih par godina uvjeravala iz podsvjesne zelje da se uklopim u to jebeno skolsko drustvo. Uz malo truda mogu sve jel, i to mi je otvorilo oci za buducnost. Nakon sto zavrsim prirodoslovno-matematicku cu se probati uvuc na arhitektonski fakultet, ako upadnem super! ako ne... zajeb 
Ali truditi cu se i to je ono sto je vazno, rajt? RAJT?! Znam da je malo glupo imati planove za sljedecih par godina s 15, ali osjecam se bolje s nekakvim ciljem nego da bezglavo prodem sve te godine ne znajuci sto cu sa sobom. Imam cilj, iskoristiti ovaj mali mozak koji imam i nauciti sve sto me zanima *pogled na spisak*... uff. Puno posla me ceka.
I glavna stvar... Nije me vise strah ljudi, promjene, iznenadenja i razocaranja... nostalgije i samoce. Sad ZNAM da mogu postici sto god zelim uz trud i volju. Volje je ponekad premalo ali nije bitno sad sam euforicna i preskociti cemo taj dio.
Taman sam se pocela navikavat na americki sistem, i jos uvijek mi se gadi. Ljudi bi sve dali da dodu tu gdje sam ja, a ja to bescutno odbacujem sto dalje od sebe. Nezahvalno deriste, ali i to je korak... korak prema stavu koji ce mi trebati kad se bude trebalo svadati sa postom i bankama radi neznam cega sve ne. Drago mi je sto mi se prije 6 mjeseci zivot gadio, i sto sam htjela zaspati i nikada se vise probuditi, ali sad mamicu vam milu necete me se rijesiti jos dugo dugo dugo.
Self-otkrice. JES!
Evoluiram lagano. Valjda.
I za kraj. Imam veliku zelju upoznati nove ljude (uzivo bejb), eto vas za koje znam da me citate, jer eto... zainrigirali ste me svatko na svoj nacin.
Post je objavljen 06.04.2008. u 17:11 sati.