Marketing
Himitsu
Purezento ni... arigatou.
~*~
Najveća tvoja želja je upravo ono što ti se nikad neće ostvariti. I ti ćeš to znati.
Nisu li upravo te želje te koje nas gone naprijed? Zbog kojih nastavljamo. Bez obzira na sve, ne prestajemo hodati, cijeli život, prema cilju koji ne vidimo.
Ostavila sam komadić duše u tebi. Nesvjesno, neželjeno. Nikad ga nisam dobila natrag, nikad ni neću. Ne znam zašto se dogodilo niti što se dogodilo, ne znam tko sam bila i čime sam bila vladana. Još uvijek jesam. Toliko toga za reći, povjeriti... Ali onda... Shvatim. Gdje sam li to zaglibila? Daleko, daleko, izvan ičijih očiju, iza ičijeg shvaćanja. Zar bi itko razumio? Bijelo bi me gledala, ne shvaćala. Ne mogu je kriviti, pa ne shvaćam ni ja... Samo što je to u meni pa prihvaćam da jednostavno tako jest. Ali pitala bi se, što sam li to ja? O čemu to bljezgarim?
Ali ne želim se odreći svojih snova. Nešto tako posebno kod mene, moj svijet kojeg ja shvaćam, koji mi uvijek pruža utjehu, koji je sušta ljepota, koji mi pomaže prepoznati pravu, nepatvorenu ljepotu u stvarnom svijetu. Kojeg neću dopustiti da unište "pravila" i "logika".
Jedina situacija u kojoj nikad nisam imala kontrolu.
Jedina koju nikad neću shvatiti, dok sam živa.
Zašto?
Kesenai Negai.
Persistant Wish.
Je li to moj križ kojeg moram nositi? Moja slabost. Moja prevelika slabost, zbog koje sam griješila; svaki moj postupak vezan uz to bio je nepopravljiva pogreška.
Ne postoji apsolutna sloboda, ali postoji velik dio slobode koji možemo vlastitim rukama napraviti, iskrojiti svoj život po našoj volji, sreći, blagostima, ljepoti. Ima toliko stvari koje su bogomdane, a koje ni ne primjećujemo... Velika nepravda prema onima koji nisu tako sretni.
Prihvati to sa smiješkom.
Da, to je moj teret. I nosit ću ga koliko god budem mogla, najbolje što budem mogla. Tiho, u sebi, bez prigovaranja, bez tužakanja... ovo je jedna stvar koju nitko ne može olakšati, ili odnijeti. Težina u srcu koja uvijek mora biti tamo kako ne bi odletjeli previše prema nebu...
I tako treba nastaviti.
Bez obzira koliko bolno bilo.
~*~
Donna koto atte ni mo, aruite tsudzukeru no. Utsukushisa no ashita he...
~*~
Through my whole life, there is a smile on my face. Some ups, some downs, some revelations, some void, some peace... But there is an eternal, light smile.
But, deep inside, one little thing pains and hurts and bleeds. Deep inside.
One eternal source of loneliness.
Always hidden, forbidden, painful words of relief never uttered...
>
"Užasno mi nedostaješ."
Post je objavljen 31.03.2008. u 22:07 sati.