Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/denisavdagic

Marketing

Mediji ne prate građanske inicijative!?

Eto, krenuo sam sa senzacionalističkim naslovom posta, pitanjem s uskličnikom i upitnikom. Naime, pratim u zadnje vrijeme postove na brojnim blogovima inicijativa koje se bave referendumom za ulazak Hrvatske u NATO, i počesto primjećujem kako se žale na način kako ih prate mediji.

Naravno, ne govore oni pri tomu da ih se potpuno ignorira, nego se žale na kvalitetu i kvantitetu tog praćenja. Oni su u tomu mišljenja kako se tu radi o nekakvoj zavjeri koja ipak nije zavjera, ali ako ništa drugo urednici ih krate radi eto, nekakvog sigurno lošeg motiva.

Međutim, činjenice su potpuno drugačije. Mediji su dali dosta prostora inicijativama za referendum za članstvo Hrvatske u NATO-u. Čak je i HRT koji inače poslovično zadnji poprati sve, dao prilično velike priloge u svojim informativnim emisijama.

Nadalje, u Hrvatskoj svi misle kako je dovoljno da se pojave i da ih mediji moraju pratiti. Stvarnost je ipak drugačija, izađete s nečim interesantnim i dobijete prostor, a ako kasnije samo kao papagaj ponavljate par rečenica posve je jasno da nećete dobiti prostor u medijima. Za dobru popraćenost treba konstantno biti aktivan i aktualan. Tako nažalost po njih ne rade inicijative koje se žale na medije, a onda svoje greške u koracima pripisuju drugima – novinarima.

Kod nas je izgleda postalo posve normalno da se za sve krive novinari. Oni su krivi što ljudi gledaju reality showove, oni su krivi za porast kriminala, oni su krivi za Severinine snimke, ZERP, NATO… Zapravo, najlakše je okriviti one koji vam usprkos "velikoj moći" i ne mogu odgovarati, najlakše je vlastiti nemar, nesposobnost i neznanje prebaciti na novinare i onda se još slatko nasmijati dok novinari to isto eventualno prenose.

Nisam pobornik inicijative za referendum za NATO, naprosto zato što smatram da Hrvatska treba ući u članstvo. Podupirem članstvo Hrvatske u NATO-u pa sukladno tomu ne vidim razloga da o tomu odlučujem na referendumu i da za to idu novci iz državnog proračuna. To ne znači da sam protiv građanskih inicijativa. Želim da rade svoj posao i želim im uspjeh, ne zato što će NATO doći na referendum, nego zato što takve inicijative ojačavaju građanski sektor. No jačanju građanskog sektora ne ide u prilog "plakanje" svaki put kada ne dobijete naslovnice. To se postiže upornim i aktivnim radom koji na kraju uvijek bude nagrađen i medijskom popraćenošću.

S druge strane okrivljavanjem medija se obmanjuju građani na najperfidniji način, upravo na onakav način kakvim su neke građanske inicijative sklone optuživati cjelokupni državni aparat. Pri tomu, oni koji prate te jadikovke misle kako je to doista tako, da netko doista kontrolira sve medije, pa građani sve manje i manje vjeruju medijima i novinarima. To je skupa cijena koju ćemo platiti svi mi kao društvo u cjelini, zbog nekih koji daju nepromišljene izjave. Pa se opravdano pitam zašto Hrvatsko novinarsko društvo ne brani svoju profesiju od brojnih neargumentiranih i obmanjujućih napada na novinare.

Ima loših novinara kao i loših političara, kao i loših inženjera, kao i loših smetlara, ali ne treba zaboraviti da ima i loših aktivista, "građanskih" aktivista.

Post je objavljen 29.03.2008. u 11:35 sati.