Marketing
...screaming echos in the air...
Prelijepo je. Jednostavno se ne može izmisliti dovoljno savršena riječ da izrazi toliko oduševljenje. Svaki puta kad zaklopim oči čujem tu prekrasnu pjesmu. Tako volim vjerovati u to nepostojeće jer tada sam sretna...iako...sada sam shvatila da postoji, i kuglica će se uskoro raprsnuti i sve će odletjeti negdje daleko...samo to je bitno...samo taj jedan trenutak koji se ponavlja tisuću puta. Dok ga ne zaustavim...ne želim ga zaustaviti... Ne želim ponovno ostati sama. Otvorila sam ti davno zaključana vrata. Samo...nemoj srušiti moj svijet i dopustiti da se ruševine ponovno prekriju prašinom...jer to je sve što imam, a umorna sam od stalnog građenja. Ako se opet raspadne možda više nikad ne zaživi...nedostajat će mi smijeh...
...prošle noći...
Koračala sam dvoranom visokog stropa. Stepenice na kraju vodile su do balkona pod starim kamenim volutama..večer, vani je vladalo plavetnilo i spokoj. Na tlu dvorane ležao je netko, lica zakrvavljena i izmasakrirana da mu nisam mogla odrediti spol i dob. Nisam znala kako da mu pomognem...zvala sam u pomoć...dvoranom su počeli prolaziti ljudi ali nitko nije mario. Odvela sam umirućeg čovjeka do vrha stepenica. Sada pogled vani više nije bio na spokojno plavetnilo...plavo se miješalo sa crvenim. Vatre su gorjele, ratovalo se. Dugo sam razgovarala s čovjekom...ne sjećam se o čemu, znala sam da je to bio posljednji razgovor. Nisam ga željela ostaviti da umre sam...
...samo jedan od mojih snova kojima ne znam smisao...
Možda mala kriza, previše oduševljenja u kratkom vremenu...nema veze...
Možda više ne razumijem...nije bitno...
hvala
Post je objavljen 26.03.2008. u 00:39 sati.