Proljeće je a u meni nemir, od sreće bi zagrlio svemir..
by Luka Nižetić
Puna sam poleta. Dolazi proljeće. Budim se iz zimskog sna isto mali medo. Ne samo ja. Sve oko mene. Predivno.
U mom životu promjena mali milion. Sve bolje od boljeg. Kad krene onda ide. Raspored mi je prebukiran već tjednima, al uživam u tome. To sam ja.
Mislim da je sve krenulo na bolje onog trenutka kad sam si to naredila. Doslovce sam odlučila da ću uživati u svakom trenutku. Da ću u ljudima gledati samo dobre osobine. Da ću biti strpljivija i iz svega izvući samo ono pozitivno. Bit će da pozitivna energije privlači još pozitivne energije.
Dobila sam unapređenje. Smiješno mi zvuči al je tako. Sad sve Jovo na novo. Koliko se god bojala svega toga uživam u svakom trenu. Volim izazove. Što veći to je bolji osjećaj kad ga svladaš. Na aprilili sam na novom radnom mjestu (nadam se da nije aprilili) s novim ljudima, u novom ofisu i s potpuno novim opisom posla.
Idem na tečaj plesa, engleski, bečki, tango.. Iako će se sve opet na kraju svesti na mahanje guzom uz šank na neki loš narodnjak volim učiti nove stvari. Još da mi je naći negdje tečaj šivanja đe bi mi kraj bio?!
Valja sad malo izaći iz zagušljive teretane i krenut trčati, vozit bajk, bilo šta. Želja da usavršim rolanje me još nije napustila.
Stvarno sam se probudila iz zimskog sna. A proljeće je tek stiglo. Zamislite me samo tamo nekad u sredinom lipnja.. Miris mora...već ga osjetim.