-dolazi Tena s novim bijelim hlačama. Kako je lijea i zgodna. Jao, kako su joj super te bijele hlače. I čista je. Skroz su joj bijele. Kako može nosti bijele hlače bez da se isprlja? ni na nogavicama, vau!
-I ja ću, kad budem velika, nositi bijela hlače.
Kad sam bila mlađa mislila sam da će stavi biti puno bolje i jednostavnije kad narastem. Moći ću nositi bijele hlače, izaći van bez da ikog pitam i družiti se s velikim ljudima.
A ono, bijele hlače ostaju bijele zbog arijela i inih bijelila. Tena je bila uzgodna jer je bila na dijeti, nije jela ništa fino od svih finih stvari. Ni kobasice, ni šunke, ni slanine, ni jaja, ni kru´a masti, ni pržanog šećera...ništa.
Tena je bila lokalni seoski predmet ismijavanja, zaljubljena u seosku ispičuturu koji ju nije fermao ni 5%.
Pisala je ljubavne pjesne, lijepila sljubavne slikice u svoj spomenar i sanjala o princu na bijelom konju.
(princ je došao, cijelo selo se divilo, Tena se udala. Da bi kroz par godina---zlatni sat izblijedio i pretvorio se u mjedeni...princ se pretvorio u ljenčinu razmaženu a konj u magarca.)
P:
Nije zlato sve što sija:)
Post je objavljen 19.03.2008. u 11:15 sati.