Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/denisavdagic

Marketing

Otvoreni dani korupcije

Ne postoji zemlja ("civilizirana") na svijetu u kojoj nema mita i korupcije. Mislim da takav stav ne može biti pobijen. Korupcija i mito su dio čovjeka, i dok god postoje oni koji primaju, postojat će i oni koji su spremni dati, i obrnuto. Zakon ponude i potražnje, ili, zašto bi se nešto radilo kako treba kad može i drugačije. No, korupcija i mito imaju svoja nepisana pravila, cjenike, pa čak i garantne rokove... Najgore od svega je što se ljudi nevjerojatno pridržavaju takvih nepisanih pravila. Naime, nije problem što se o vama negdje priča da ne poštujete zakone ili ne plaćate porez, problem je kad o vama počnu kolati priče da ne dajete mito ili ne činite ono što je dogovoreno (preko mita...).

Tako slušam priču o jednom dečku koji je tek iz druge položio vozački, jer je naime prvi puta na ispitu bio neki lik kojeg nitko ne voli jer ne prima mito, i još uz to traži da znaš sva pravila zamislite! Položio je iz druge, jer je drugi puta u komisiji bio narodni čovjek, s kojim se može dogovoriti, tutnuti mu koju stotku u džep, otići na kilu janjetine i sve je cool.

Za prometne prekršaje se sve zna, kažu brza vožnja 200 kuna, pojas 100 kuna, a alkohol po dogovoru (najvjerojatnije prema promilima).

Najgore prolaze oni koji uzmu lovu, a ne naprave posao. Tako sam prije koju godinu slušao priču o čovjeku na servisu koji je uzimao lovu za tehničke preglede, a onda metalni ljubimac ipak nije prolazio. Ta auto kuća je imala povelike probleme sa mušterijama, jer se zao glas proširio poput kuge. Opet ima i priča o poštenim ljudima, kažu uzeo lovu vidio da se ne može ništa srediti i uredno vratio, rukovali se i kažu sve pet.

Naravno takve priče neki znaju i iskoristiti, tako je navodno prije nekih pet šest godina bio portir Filozofskog fakulteta koji je primao lovu za upis te bi svima rekao da ako upišu, pomogao je, a ako ne, vraća lovu! Navodno nije ništa radio, nego je providnošću više sile nešto klinaca i upisalo faks, za što je domar ubirao lovu...

Da se mito danas podrazumijeva nedavno je dokazao jedan profesor sa istog fakulteta. Postupak davanja mita snimio je sam policajac i to ne kako bi profesora uhvatio na djelu, nego posve slučajno, ostavio je kameru upaljenu i ona je nehotice snimila dogovor policajca i profesora o iznosu i ostalomu, a o tome kako blatobran dodati u štetu na autu. Profesor se na sudu brani kako je on mislio da se toliko plaća izlazak policije na teren ili da preformuliram njegovu izjavu, pa on je mislio da je korupcija normalna.

Danas čitam u Jutarnjem kako je carinik primio mito od špeditera u protuvrijednosti kašete smrznutih pilića. Naime, država kad ubire poreze ne prihvaća druge valute, a kad je o korupciji riječ, sve se može dogovoriti. Smrznuti pilić 20 kuna, puta deset, i eto ga. Pošten čovjek ne cjepidlači, sve se može dogovoriti.

Na kraju razmišljam o svemu tomu pa si mislim, zašto ne bi bili prva država na svijetu koja će ozakoniti mito i korupciju pa na to nabiti 22 posto. Znači, nema više bojazni o tomu da će vas neko slučajno snimiti kako to radite, nego otvoreno policajac kaže, možeš platiti mito, to ti je 200 kuna plus PDV, plus gradski prirez, plus naknada za šefa u iznosu od 5 posto ili platiš kaznu 300 kuna, izađe te skoro na isto ali nema kaznenih bodova. Uz to uvedemo arbitražne sudove za mito i korupciju, naravno ne one koji će to kažnjavati, nego one koji će rješavati sporove tipa ja mu platio, a on nije sredio poso... Mislim, Nizozemska se proslavila s legalizacijom lakih droga, zašto mi ne bi s korupcijom?

Uz to, kako bi smo popularizirali mito i korupciju, napravimo otvorene dane mita i korupcije. Na taj dan se đacima u školi predaje o mitu i korupciji; policija, carina, sudovi i ine institucije iznose podatke o iznosima ubranim kroz mito i korupciju i slično. Novine rade posebne priloge o poštenim korumpiranim ljudima, na primjer, ministar koji je milijun ubranih kuna od korupcije poklonio nekom dječjem domu i slično. Šuker na taj dan iznosi podatke o ubranim poreznim davanjima na mitu i korupciji, pa kaže kako je doduše 10 posto proračuna izgubljeno od legalizacije korupcije, ali s druge strane PDV na korupciju je donio čak 12 posto primanja u državnu blagajnu, a uostalom i više sredstava ostaje lokalnoj upravi, a i uposlenici su sretniji. Na kraju poentira, vratili smo Hrvatskoj osmijeh na lice i već nas brojne zemlje ispituju kako smo mi to uveli, jerbo i oni bi isto. Za naš zakon o legalizaciji korupcije interesiraju se Kirgistan, Tadžikistan, Pakistan, Srbija, Bugarska, Moldavija, pa i Italija...

:-)

Post je objavljen 14.03.2008. u 19:48 sati.