Jednom ću ti priznati što nisam nikome
Čak ni rođenoj majci,
Šapnut ću ti grijehe prošlosti
Na mekanom jastuku
Mekano, nježno i tiho kao zmija otrovnica
Možda se i probudiš sretna vesela i čista i bistra
A možda i ne
Možda uopće ne
Možda jednostavno odšetaš i prisvojiš jastuk
Za lijepo sjećanje na mene i moje bedastoće
Možda pomisliš na mene dok budeš zurila s mosta
U sporoprotičuću rijeku i otpad u njoj
Možda te odraz u lokvi na cesti podsjeti na mene
A možda samo zaboraviš
Prišiješ na jastuk besmisleni natpis o ljubavi
I prodaš jastuk u kineskoj trgovini
Jednom kad ti priznam
A možda i neću
Post je objavljen 12.03.2008. u 09:54 sati.