Jupiiiiiiiii!..... EVO VAM ODMAH JEDNA GRUDA!!! ŽBAM, PLJAS!!! :)))))))))))))))) ("Pazi, Mirko, gruda!" "Hvala ti, Slavko, spasio si moju skupu Žnjbljkr mikro-fibro-cipro-vibro svemirsku jaknu s ugrađenim grijačima, mobitelom, iPodom, četverokanalnim razglasom, termosicom, uređajima za preživljavanje u zimskim uvjetima, itd.")
Već sam pomislio da ništa od zimskih radosti ove godine (osim naravno Ivice, Ane i ostale ekipe koja donosi općenarodnu radost i veselje svekolikom hrvatskom pučanstvu). No, dobro, nisam toliki optimist, ovaj snijeg će se (opet) brzo otopiti - ako uopće i ostane - ali mi je svejedno lijepo vidjeti roj pahuljica kroz prozor... Da, naravno, iz toplog doma svog, he-he-he :) Ali NE! Varate se - ja bih rado i na jedno dobro sanjkanje, grudanje, šetnju po zasniježenom Sljemenu... Ne tamo neka mondena skijališta, pa skijaška i borderska oprema, i slična šminka... Ok, tko voli, nek' izvoli, neću ništa zamjeriti, niti manje cijeniti ljude koji uživaju u tome (iako će oni mene u najmanju ruku čudno gledati: "Sanjkanje? Grudanje? Pa to je za djecu!" - naravno, i jeste za djecu... a vi baš toliko čeznete za tim da u svakom trenutku budete Odrasli, Oni Koji Su Uvijek Ozbiljni, A Od Humora Znaju Samo Za Sarkazam?! eee, ako jeste, baš mi vas je žao...)
I baš sam sretan što idem sutra u Celje, a prekosutra opet u Laško (samo manijak poput mene može otići jedan dan, plesati cijelo veče, pa se vratiti po noći u Zg, i rano ujutro opet krenuti natrag - ali nema valjda smisla da ostanem tamo spavati, kad sam prijateljima obećao da idemo zajedno ujutro? osim toga, ja bolje znam put...). Naročito mi je drago što ćemo sa subote na nedjelju spavati u jednoj kmetiji u planini, i kažu da ima 10cm snijega (kako je krenulo, možda će biti i više :) ). A jedino mi je žao što ne mogu biti odjednom na dva mjesta - na salsa-radionicama (zbog kojih i idemo), i na toj kmetiji, gdje među ostalim imaju i konje i nude jahanje u prirodi. Sad će možda neki odmahnuti, "pih, tko bi se smrzavao, pa još i konji... što ako te zbaci, ipak je to samo životinja...". Neka, samo neka oni odmahuju, a ja ću se lijepo guštati :) U stvari, taj dio gušta ću vjerojatno morati ostaviti za neku drugu priliku, jer nećemo stići, ali mi je barem lijepo to i zamisliti. Obožavam konje. Mudriji su i plemenitiji od ljudi, u to već odavna ne sumnjam.
Dok sam završio pisanje ovog nedugog posta, već je i prestalo padati... Ah, nisam ni mislio da će potrajati, ali je barem bilo lijepo dok je trajalo :)
I svejedno ću se guštati u sjećanjima kad smo kao djeca radili "Isuseka", ili "Jezušku" u snijegu (a neki anđelke, ili kako već tko...), kad smo išli na beskrajne šetnje po i po metar dubokom snijegu, kad smo vodili snježne ratove u školskom dvorištu (VI.a protiv VI.b, dečki protiv cura, ili kako se već zalomilo...), svih onih šaka snijega stavljenih za vrat nekom od prijatelja i "prijatelja"... ili već istog "poklona" za vlastitim vratom - zašto bih bio izuzetak? :) A ono što mi je najljepše u tim sjećanjima je da nam je upravo najveća briga bila hoće li nas netko pogoditi grudom, pa čak i to nismo doživljavali tragično. Gdje je danas ta bezbrižnost?... I sjećam se da se malo tko žalio "joj, kako mi je hladno!" - jesu li to bile neke otpornije generacije, jesmo li živjeli više sa prirodom? Ne znam, ali danas svako malo kukaju i mladi, i stari da je hladno, a da prave hladnoće mnogi od njih nisu ni okusili (ili su ih već zaboravili). Ma, zabundaš se, krećeš se, skačeš - i odmah ti nije hladno :) Naravno, ako nisi u nekim fancy-shmancy kaputićima, čizmicama, i rukavicama koje su ukras, a ne sredstvo za zaštitu od hladnoće... U takvim slučajevima se niti ne čudim... Neki kažu: "A zašto bih sebe tjerao/la na hladnoću, kad to nije prirodno? Tijelo ne treba ekstreme!". Zanimljivo, isti ti nemaju ništa protiv prženja na suncu, i to nikad neće nazvati ekstremom?! A zanimljivi su mi i oni kojima nikad nije hladno kad trebaju ići na neko razvikano skijalište, ali se u Zg i na znatno višoj temperaturi već "smrzavaju"... Ja se smrznem samo kad čujem takve "logične" stvari... Ma, ne, u stvari se smijem od sveg srca ljudskoj sposobnosti izvrtanja stvari u vlastitu korist (da ne kažem "stvaranja najglupljih izgovora i obrazloženja"), pa mi je tako snijeg razlog više za dobru volju i osmijeh na licu :)
Eto, sad sam svašta nadrobio u svojem sniježnom veselju, i poput pravog snjegovića vam upućujem veeeeeeliki osmijeh (jedino što moji zubi nisu boje ugljena - srećom ;) ).
P.S.: Gradska djeco, znate li uopće što je to ugljen? Jeste li ga ikad držali u ruci (i naravno zamazali se s njim)? Jesu li vaši snjegovići imali usta, oči, nos? Od čega? U stvari, jeste li uopće i radili snjegoviće? Hm...
.
Post je objavljen 06.03.2008. u 14:15 sati.