wow pa ne mogu vjerovati, sjetila sam se lozinke i korisnickog imena:) nisam pisala vec sto godina i sad ovako na pocetku nemam pojma sta da napisem. vjerojatno vise nitko i ne dolazi na ovaj blog, zamisljam ga negdje samog prekrivenpg prašinom ili zaraslog u travu...:) ali eto, odlucila sam ga barem malo ili barem nakratko oživjeti, razlog zasto sad pisem ili bolje receno piskaram je najvise to sto mi treba neki ispusni ventil- pritom ne mislim samo na ispusni ventil za frustracije ili bilo sto slicno s negativnim predznakom, nego samo da neke misli oblikujem u nesto koliko toliko, barem metaforicki, opipljivo. razlog zasto sam prestala pisati? nekako je odjednom previse ljudi saznalo da imam blog, i adresu naravno. a ako necu tu i tamo izraziti koju 'osobnu' misao pisanje i nema nekog smisla, i guess. tako da sam prestala. nije mi bas ugodna pomisao da ljudi koje poznajem o mojim propalim ispitima ili ljubavima citaju izmedju nightlife rubrike na indexu i facebook-a. mogla sam promijeniti adresu ali prelijena sam za to. mogla sam pisati u wordu i nikad ne objaviti ali to je onako malo pustinjski, malo nezanimljivo, ne mogu staviti lijepe slicice uz svaki post. :)
cudno se osjecam dok pisem, kao da radim nesto novo, a ne nesto sto mi je prije bilo svakodnevica otprilike. ne samo pisanje bloga nego svega ostalog : od dnevnika do uvijek zapocetih nikad zavrsenih romana doma u word-u...
neka ovo bude mali uvod, a nakon njega,mozda se prica nastavi a mozda joj je sudjeno da je vec gotova...
Post je objavljen 05.03.2008. u 02:27 sati.