Marketing
Tvoja zvijezda
Pozelim ponekad da neznam nista
o ovom svijetu u kojem zivim.
Pozelim da sam negdje daleko,
da gledam zvijezde i da im se divim...
Jer...
One su tako daleko,
iznad svih.
Poznaju samo noc kojom svijetle
i tek par ociju sto gledaju ih.
Pozelim ponekad i da sam ta zvijezda
i da je cijelo nebo moje prostranstvo.
Da svijetlim negdje, daleko od ljudi,
i da nitko ne dira moje malo carstvo.
Jedna zvijezda sto na nebu sija
ne poznaje bol, suze i tugu.
Nitko ne zna kakva je i cija...
Ona plovi po nebu i dotice dugu.
Ona nema briga i njezin svijet je NJEN.
Svjetlost je njena sve sto ona ima...
A ljudi ispod nje...svijet su udaljen...
Nista nemogu njoj.
I ona nista nemoze njima.
Ponekad pozelim da sam negdje daleko...
Ali uvijek kad to zelim,
tamo nisam sama.
Kraj mene je uvijek tvoja ruka
i u svakoj toj zvijezdi ja mastam o nama.
U svakom tom sjaju,
ja vidim tebe.
Cujem tvoje rijeci, osjetim tvoj dah.
I plovim po nebu...
Ma ja sam zvijezda!
Nicega vise me nije strah.
I onda odjednom dotices moju ruku
i tvoj me dodir dize u visine...
Samo pozelim sacuvati taj trenutak...
I to je sve, bas sve sto me brine.
Odjednom kraj tebe postajem bezbrizna.
Kao da izbrises sve ono ruzno.
Odjednom shvatim da si ti moje nebo...
I sve je sretno sto bilo je tuzno.
Da...
Ponekad pozelim biti zvijezda.
Biti daleko, iznad svih.
I shvatim da sve to imam u tvojim osmjesima...
I budna sanjajuci
zivim za njih.
Post je objavljen 27.02.2008. u 22:48 sati.