Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bluducnost

Marketing

Danijel Bogdanović: "De cadenza"

Danijel Bogdanović si je u vrlo kratko vrijeme stvorio reputaciju kvalitetnog pisca i skribomana. Koju god SF zbirku otvorili u posljednje dvije godine, naići ćete na njegovo ime – i više puta. A trud mu se isplatio, jer je 2007. godine pokupio i SFERU. Tvrdi da je inače vrlo konzervativan po pitanju bilo čega što ima veze sa spolnošću, tako da mu je bilo nevjerojatno teško pisati za ovaj natječaj. Svaka mu je riječ tjerala suze na oči, svako slovo razdiralo srce njegovo maleno. Usto, kaže, nema pojma o seksama i tim stvarima. Nakon čitanja njegove priče, sve što se može reći je: da, baš ...



"Čovjek-vješalica. Drjemuckao je na nogama, stojeći raširenih ruku. S jedne je visio žuti svileni ogrtač, s druge štap od mahagonija s intarziranim buketima ruža. Pjesnikinja se mačkasto protegne na krevetu uz dubok jutarnji uzdah. Zatim nogama zgura pokrivač sa sebe i, smijuljeći se, počne rastezati po golim muškim tijelima od kojih je krevet bio građen.
Krevet-ljudi su bili stisnuti jedni uz druge, prignječeni, ukočeni od cijelonoćnog nepomičnog stajanja, čučanja i klečanja u istom položaju. Većina ih je klečala četveronoške, ravnajući leđa da bi Pjesnikinji bilo što udobnije spavati na njima. Uostalom, to im je bio posao ovdje na Nobiliji i nisu imali nikakvog prava stenjati i kukati. Osim ako to Pjesnikinja od njih nije tražila. A noćas ... Oh, noćas je tražila i više od toga. Noćas su Krevet-ljudi morali biti sve, samo ne nepomični!
Pjesnikinja se okrene potrbuške i duboko udahne miris nečijeg znojnog vrata, pa se nasmije. Čim je spustila noge na pod, Čovjek-vješalica se trgne iz polusna i doklipše do nje, ne spuštajući ruke. Bio je plaćen za to - jako dobro plaćen! - i ni sve utrnulosti ovoga svemira ih ne bi uspjele spustiti.
Kad je odjenula ogrtač, Pjesnikinja uzme štap i poljubivši Čovjeka-vješalicu u obraz, izađe iz sobe. Čim je nestala, Krevet-ljudi se tiho, bez riječi razdvoje, raspletu i jedan za drugim nestanu u prolazu iza teškog zastora. Čovjek-vješalica spusti ruke, protrlja si golema disproporcionalna ramena i odgega se za ostalim namještajem."


Ostatak priče možete pročitati u zbirci "Bludućnost" ...

Post je objavljen 21.02.2008. u 09:31 sati.