Kada izgubis najboljeg prijatelja
Prijateljstvo je nešto posebno, nešto predivno i poprilično je lijepo. Lijepo je dok traje, a kada ono prestane mogli bi plakati i dan i noć bez prestanka, dok se tvoj bišvi najbolji prijatelj negdje zabavlja s njemu zanimljivijim dečkima i curama, nemajući pojma koliko je tebe to pogodilo.
Kada imaš najboljeg prijatelja on ti pomaže kada si tužan, kada nikoga drugoga nema uz tebe i kada ti je najteže. Nema te osobe koja bih mogla nadoknaditi tvog najboljeg prijatelja kojega si izgubio, ni mama, ni tata.
Kada ti je najteže samo se sjeti svih lijepih trenutaka koje si proveo s njim u kojima ti je pomagao i štitio te i odmah će ti biti lakše. Ako pokušaš razgovarat s njim ne očekuj baš da će se lijepo ponašati prema tebi, jer ako ti je bio pravi prijatelj ljutit će se na tebe zato što će biti ljut na tebe.
Nema tih riječi koje mogu opisati kolika je snaga prijateljstva i koliko ti može biti žao kada izgubiš najboljeg prijatelja. Svaki dan se pitaš zašto se to baš tebi moralo dogoditi i to ti nikako ne ide u glavu. Razbijaš glavu pitanjem oćeš li se ikada pomiriti s njim iako znaš da je to nemoguće, a teško ti je pogledati ga u oči i reči da ti je žao i priznati da si ti taj koji je pogriješio.
Kada god čuješ njegovu omiljenu pjesmu da plačeš i da se zatvoriš u sobu i ne izlazis iz nje dok se ne pomiriš s njim. Zato razmisli jeli nesto toliko vrijedno da izgubiš najboljeg prijatelja.
Ej ti, znas na kog mislim,jel tako najbolji prijatelju.Jako mi je žao što sam ti rekla zbogom prijatelju i što smo se posvađali, ja tebi ne mogu reči zbogom zato što mi previše značiš i nema tih novaca za koje bih ja zauvijek odustala od tebe, nadam se da nisi previše ljut na mene.
Post je objavljen 18.02.2008. u 22:37 sati.