Tama prekrila mi obraz,
samo suza blista...
U hladnome biću
duša mirna i čista...
Zatvorena u svom svijetu,
nedam nikom da priđe,
izgubljeno je sve od prije,
sad je sve tuđe...
Povrijeđeno srce
zaključava se dvaput,
želi pobjeći od svih,
otići na dalek put...
Povjerenje je nestalo,
samo strah ostao,
bol, tuga i razočaranje,
sve srce je trpjelo.
Zato se sada ledenim pravi,
ne želi da nekog ponovo zavoli.
U tišini tame moje,
nedostupna za cijeli svijet,
pravim se nedodirljiva,
a znam mu svaki pokret napamet...
Post je objavljen 16.02.2008. u 12:53 sati.