Marketing
no matter what the cost
preživjela sam valentinovo... bravo ja... ova komercijala postaje mi sve dosadnija... hm...
zašto zapravo pišem ovaj post... nemam blage... sjedim tu na stolici, lijepo mi je toplo... stari ima gripu, vani perufta snijeg.. nadam se da neće baš zapadati...
i tako...surfam ja netom i naletim na jedan interesantan članak na t-portalu kod rubrike teen...
naime jedna gimnazija u Stockholmu zabranila prodaju ruža kako ne bi rastužila učenike koji su samci... prema istraživanju koje je navedeno na stranici 2/3 mladih osjeća se izbedirano...
malo sam se zamislila nad tim tekstom... najgore je bilo u osnovnoj... ove neke iz razreda bi dobile i poklone i ružice i onda se šepurile pred ostatkom svijeta... mislim da je to i razlog zašto ne volim valentinovo... previše me podsjeća na ono što je boljelo...
a kako je danas, kada idem u srednju u kojoj ne postoji klasična podjela na popularne i one na dnu društvene ljestvice... pa meni to nije važno... neću lagati, bilo bi lijepo dobiti ružicu od frenda, ali nije da mi je to nešto najvažnije u životu... a kako je onima koji su svojedobno vladali školskim hodnicima, a jučer su se zatekli izolirani u hrpi bez i jedne ružice...
khm... poznajem jednu takvu... užas... njezine riječi su me iznenadile do boli... cvilila je kako joj se ne sviđa sve to... kako je ovo prva godina a da nije ništa dobila za valentinovo... kako opet želi biti popularna... sve u svemu... ostavila me bez riječi...
meni je u srednjoj dobro baš zato što smo svi jednaki... u tome je i poanta života... jednakosti...
a i koji je uopće značaj tog dana i te ružice...hm...iskreno ne bih znala... osim da trgovci zarade hrpe love... to je dan zaljubljenih... ma baš... onima koji se vole svaki dan je valentinovo... ne treba nekaj posebnoga...
...ruža od mene da se nitko ne osjeća zapostavljeno...
Post je objavljen 15.02.2008. u 14:59 sati.