Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marikiri

Marketing

Boja krvi

Crveni ruž na usnama, malo maskare i friško ubrani mirisni mango. Crne cipele na visoku petu, crveni lak na noktima, dugi kaputić i želim te pa vrištim na vratima lifta. Put do krova zgrade nikad nije bio kraći. Tvoje usne nisu nikad bile mekše, oružje nikad napetije, srećo. Pretvrd si da bi te mogla ignorirati, svjestan si toga. Ne poznaješ me dugo ali ne postoje granice koje se ne mogu proširiti jer razbila sam jutros afrodizijak i kapljice su se raspale u tisuće skrivenih želja koje izbijaju kroz pore svaki put kad mi se približiš dovoljno blizu i šapneš, hej mala, tvoje su oči boje čokolade. Neću samo tako nestati, biram ostati pored tebe i ako baš želiš svaki dan ću te buditi s crvenim otiscima mirisnog ruža. Jedan tu, jedan tamo, jedan na rame, jedan na guzu, jedan na pišu, dva u sneno oko, jedan na tatoo, sto oko aure života da počisti sve ružno i uspori život na moment ili dva. Nemamo vrimena za gubiti se po skrivenim tjesnacima krcatim pandama, bambusovim granama i razvratnim, prelijepim seksi prostitutkama. Između pojasa nevinosti i seksa otraga, kad me primiš za bedra i uđeš u mene, stoji samo crni gavran s ključem u kljunu koji je jutros baš tu, na prozoru. Tribaš biti dovoljno pokvaren da prevariš prokletu beštiju. Meka je srca samo ponekad grakne iz pizdarije. Ne brini, stavi naočale jer generacije su ga učile da strancima kopa oči. Pari da je zločest ali u biti ima dijamantno srce koje kuca tu-du, tu-du... Večeras želim plesati oko šipke jer pali me otisak usne na tvom obrazu i tvoje oči koje me gledaju kao božicu u trenutku kad padam na podij i jezikom nježno dodirnem njezinu bradavicu. Žena je to, ne čini probleme iz nevine djevojačke jubavi. Samo za tebe, od sad pa na dalje, nosim crveni ruž. Samo ću tebe jezikom lizati gdje god hoćeš. Kad god želiš. Zaustavimo vrime i ostani uvijek u meni.

Post je objavljen 15.02.2008. u 13:33 sati.