Kao što sam u najavi našeg puta u Afriku najavio da ćemo se javljati svakih 5 do 6 dana, šaljem Vam prvo izvješće o našem boravku u Potchefstroomu. Nakon dugog i napornog puta koji je otprilike trajao 11 sati avionom iz Frankfurta na Johanesburškom aerodromu nas je dočekao naš veliki prijatelj dr. Dražen Miloš, koji je i organizirao prijevoz za nas to Potcha (skraćeno Potchefstroom) koji je otprlike 120 – 130 km udaljen od najvećeg Južno Afričkog grada. Nakon dobrodošlice koju su nam priredili i obilnog ručka, Dražen i njegov brat, također liječnik, su nas odvezli do Potcha. Na putu nam je Dražen skrenuo pozornost na neke stvari kojih bi se trebali pridržavati za vrijeme našeg boravka u JAR-u: kao što su gromovi koji su vrlo opasni u ovom dijelu svijeta, neoprezni vozači kojih po mom uvjerenju ima po cijelom svijetu, savjet da se noću ne izlazi, pogotovo ne sam te još mnogo korisnih informacija koje su dio njihove svakodnevnice. Čim smo došli imali smo se prilike uvjeriti u pravi Afrički pljusak, koji traje 1 – 2 sata, a kiša lijeva kao da netko zaljeva sa gumenim crijevom. Gromovi koje su nam već prije najavili kao vrlo opasne su pucali na sve strane kao da počinje 3. svjetski rat.
Kako je Zvonko ovdje proveo sam svoje pripreme prošle godine u 2 navrata i to u veljači i u prosincu, on je već dobro upoznao sve rute gdje možemo na bicikl i na trčanje.
Prvi dan smo krenuli na trening bicikla na cestu koja vodi 30 km u jednom smjeru i tu prestaje, pa se morate vratiti natrag. Osim što smo svi imali problema sa vožnjom po lijevoj strani i sa križanjima gdje je sve suprotno tu nisu prestali naši problemi. Kako to obično biva gdje će Vam se nešto dogoditi nego na najgorem mogućem mjestu, a to je na kraju 30 km ceste, a oko Vas su nepregledna prostranstva Afričke savane, i tu na „kraju svijeta“ meni se odšarafila i gotovo ispala pogonska osovina na biciklu. To konkretno znači da je bicikl neupotrebljiv i ne možete ništa, nego su me dečki na smjenu vukli do kuće, jer ovdje prođe otprilike jedan automobil u sat vremena Aktivno se vozim nekih 20 – tak godina i moram priznati da mi se ovo nikada nije prije dogodilo, a još više me je „razveselila“ informacija, kada mi je Zvonko rekao da tu zna biti i leoparda, a mi smo maksimalno mogli „juriti“ nekih 20 km/h. Prvi dan je završio sa učenjem vožnje po lijevoj strani i ovom malom avanturom koja nije bila ni malo ugodna.
Drugi dan smo trenirali na bazenu zajedno sa reprezentativcima Njemačke i aktualnim svjetskim prvakom Danijelom Ungerom koji su baš završavali svoje 3 tjedne pripreme u Potchu. Osim njih ovdje su i reprezentativci Nizozemske, Belgije, Poljske i mnogi drugi triatlonci i atletičari koji su izabrali ovaj grad za pripreme jer se nalazi na 1550 m nadmorske visine, a nije toliko napućen kao neki veliki gradovi u JAR-u. Osim toga cijene u trgovinama i cijene raznih usluga su 15 – 20% niže nego u Hrvatskoj, tako da je i to vrlo vjerovatno jedan od razloga zašto brojni sportaši dolaze ovdje na pripreme.
Od prvog dana do trenutka kada ovo pišem imamo konstanto problema sa kišom. Do sada svaki dan smo morali „bježati“ od kiše ili danas kada nismo to uspjeli i u roku od minutu, dvije bili mokri „do kole kože“. Ipak nije sve tako sivo jer je ovo sve u svemu jedno veliko iskustvo, za sve nas, a pogotvo za Mateja i Gordana koji su bar jedan dan imali prliku biti prugu do pruge sa aktualnim svjetskim prvakom i mnogim vrhunskim triatloncima s kojima svakodnevno zajedno treniraju na bazenu, atletskoj stazi i sreću se na cestama oko Potcha. A i vremenske prilike su bitno drugačije nego u Hrvartskoj. Temperatura je „prava“ Afrička, prema izvještajima koje dobijamo od kuće razlika je „samo“ nekih 30 – 40 stupnjeva, jer je ovdje danju preko 30. Toliko za sada i do slijedećeg javljanja sportski pozdrav svim čitateljima.
Post je objavljen 14.02.2008. u 14:44 sati.