danas sam baš dobila šokantnu informaciju...naime jedna moja kolegica voli istoga dečka kao i ja...ma ugl. to nije ni bitno..
Najbitnije je a i najtužnije što je Korinu danas njezin bivši "zajebaval"... ali na loši način...i ona se rasplakala...
SAD SLIJEDI PRAVI DIO POSTA...
...što bi učinili da saznate da imae još tri mjeseca za živjeti???
bi li isprobli sve moguće što se može i nemože ili bi pa se posvetili samo prijateljima i obitelji....da čovjek usistinu doživi,a ima njih puno najvjerojatnije su jako tužni no tek kad shvate da im ne preostaje ni više ni manje nego tri mjeseca onda počnu uživati...no dali nama treba smrt da počnemo uživati?
Bolje da radimo što hočemo ali naravno i da se pridržavamo disciplinskih pravila iako ih se nije moguće držati ako se želimo zabaviti...
Sve ima svoje granice...koje nažalost ponekad moramo prekršiti na vlastitu odgovornost...Ja volim svoj život i živim ga ne žaleći za ničim barem tako mislim....samo promislite dali vam treba smrt da budete zadovoljni svojim životom ili???
...mala drži se....
Post je objavljen 08.02.2008. u 13:42 sati.