Marketing
sjene proslosti
Zasto se sve mora vrtjeti u proslosti...?? Zasto se ne mozemo prepustiti trenucima u kojima zivimo...?? Zasto jednom prokockano povjerenje mora zauvijek ostaviti trag izmedju ljudi...staviti zid izmedju njih...??
Kako to pobijediti?
Kako preći preko toga?
Neka mi netko odgovori na to pitanje...zasto smo mi ljudi takvi imbecili koji se moraju zadrzavati na sjenama iz proslosti,a ne pratiti svijetlost sadasnjosti i nepredvidivu situaciju buducnosti...
Svi mi imamo „isplaniranu“ buducnost...
Svi mislimo kako ce sve biti bash kako mi zelimo...
Hoche li?
Kako chemo zivjeti u nasoj buducnosti ovisi samo o nasoj proslosti i tome koliko smo je spremni zaboraviti...
Ja ne znam dali sam to sposoban...
Do veceras sam mislio da jesam...
Sad vidim da neke stvari iz proslosti jos uwijek bole...da nisu saswim nestale...
Ipak se suze i bijes nemogu tako lako izbrisati..chak ni nakon owoliko wremena koliko je proslo...
I kako se sad ponasati...u situaciji da je ta osoba koja je prouzrochila toliko bola postala sastavni dio twojega ziwota...kako prochi preko toga..
Gdje postoji neki jebeni chip...neka prokleta sklopka kojom se mogu prekinuti owakwe stwari...
Ako netko zna...neka mi jawi...
Imam trenutaka koje bi rado na taj nachin izbrisao iz svojeg zivota...
Samo ostaje pitanje...
Dali bi bez tih trenutaka bio owakwa osoba kakwa jesam??
Boli me kad nekome nemogu rechi da je swe u redu da mu smanjim griznju sawjesti...
Toliko to zelim...a ne mogu...
Nije istina da nikada nechu imati ponovo povjerenja u tu osobu...
Ali znam da je istina da nemogu zaborawiti neke stvari.
Samo sad opet ostaje pitanje moje vlastite osobnosti..i mojeg karaktera...jesam li ja dowoljno jak i posten da nikada u ziwotu ne predbacim nekome neke stwari zbog kojih che ta osoba patiti...
Ne zelim joj nista predbaciwati..znam da je sad tu za mene..
Znam da me woli kao sto ja wolim nju...
Moja greska je sto zivim u sjeni svoje vlastite proslosti umjesto da zivim u projekciji svoje buduchnosti...
Važno je tko si, a
ne što radiš, jer
ono što radiš
uvijek može biti
privremeno i lažno, ali
ono što jesi
je nešto
što vječno ostaje
kao tvoj trag
na stazi života.
Post je objavljen 23.01.2008. u 00:34 sati.