hm, što reći...završio prvi radni tjedan...na skijanju bilo super...zabava, ludiranje, padovi...svega po malo...
ovaj tjedan katastrofa...bila sam u pon i pet u školi...bila bolesna...gnojna angina...katastrofa...
što kod mene ima novog? hm, evo nema što bi rekla moja frendica koju pozz ovim putem...ma ima svega...postala i ja hladnokrvna...hm, a zašto? zbog A.R.N.D.T.
Ana, zar ne? ma naravno da da...
a gledajte ljudi...što šta se promijeni kad ti netko kaže...ne, ne može, gotovo je...da...što reći, gotovo je...nažalost...
znate ono da istina sve rješava...e ne bih se složila s tim...istina ne rješava nišpta...bolje ostati u zabludi nego da ti istina sve uništi...očito je skrenost samo silueta boli...ali dobro, neću filozofirat jer bih mogla...
čemu ovaj naslov...hm pa et, slušam pjesmu i razmišljam...ništa se ne može u dobro pretvorit...sve je to samo privid...jer sreća je razdoblje između dvije tuge...
eto, podravljam vas sa polomljene stolice...nadam se da je vama bar divno kad već meni nije...
Don't stop...just do it....
za TEBE...
Ako ti kažem da te molim
Hoće li nebo čuti molitve moje
Ako ti kažem da te volim
Hoće li me čuti srce tvoje
Znaš li koliko si me povrijedio
Kad si rekao da je gotovo sve
Znaš li da si mi srce slomio
Kad si rekao da ne voliš me
Ali usprkos svemu tome
Želim da budeš dio moje duše
Jer nikad neću oprostiti srcu mome
Da se zbog tebe meni svjetovi ruše
Neka ti uvijek na umu bude
Do tebe mi je stalo još uvijek
I ne zamaraj se što nam drugi sude
Ja te volim od sad pa zauvijek
Post je objavljen 20.01.2008. u 22:14 sati.