Za sve vas koji ste progrizli ne samo nokte nego i deset centimetara prstiju pitajući se je li avion doista pao evo novi post. Možete se prestat brinut...
Kao što se već dalo naslutit, trenutno sam u deinternetiziranoj zoni pa mi je blago nemoguće objavljivati stotinu i osam postova dnevno ali to ne znači da ne mislim na sve vas, da vas jaaaaaako vojim i da pjacem što ne mogu do vas... Yeah... Whtevr...
No... Znate što je bilo jučer??? O da, na koncertu je bilo SAVRŠENO!!! Prva stvar koju smo Little i ja primjetili je bila poprilična gužva pred Tvornicom, što me uistinu iznenadilo jer sam mislio da se neće pojaviti nitko i da će otkazati koncert. Nekako nisam imao dojam da je WT toliko poznat kod nas... Ali rulja je bila oduševljena koncertom u svakom pogledu...
Little i ja stigli smo na cilj (nakon što je jadnica propatila u redu za ostaviti jakne, dok sam ja kao pravi kavalir stajao sa strane i gledao je kako se muči) negdje 20 minuta do 21, ušli unutra i sjedili dok je predgrupa rasturala po pozornici... Cura je svakako dobro pjevala, iako nije uspjela u potpunosti skinuti tetu iz Arch Enemyja; onakav glas izlazi iz samo jedne žene na ovom svijetu... Ne znam kako se bend zvao ali volio bih saznati jer su svirali jako dobro, možda i imaju dobrih stvari za poslušat...
A onda je uslijedilo dobrih pola sata, ako ne i više, čekanja dok su se oni pokupili s pozornice, dok su se tehničari igrali sa svjetlom i dok su ovi iznosili instrumente i sl. Za to vrijeme popunila se cijela Tvornica; populacija se kretala od srednjoškolaca pa sve do jednog para od nekih 65 godina za koje sam uvjeren da su zalutali, iako je dedica bio oduševljen performansom.
I taman kada se rulja uzvrtila od čekanja, it began... Moram priznati da im je ulet bio fenomenalan: počeli su s dramatičnom projekcijom o svom najnovijem albumu koja kao da je najavljivala smak svijeta jer obično se takva muzika čuje kada kakav opaki i živčani asteroid piči prema Zemlji... A onda se pojavila teta Sharon u, za njen pojam, neobično uskoj haljinici i s kosom vezanom u repić koji doduše nije dugo ostao vezan, naravno :))
Nakon toga uslijedilo je valjda najboljih sat i po koje sam ikad doživio u javnosti, toliko je bilo savršeno slušati nju kako pjeva i shvatiti da nema razlike između studijskih snimki i izvedbe uživo da vam to ne mogu opisati! Čini mi se da je prva stvar koju su izveli bila „Jillian (I`d Give My Heart)“ ali nisam siguran, nije niti bitno jer je bilo predobro! A da ste tek čuli „Angles“ ili „Forgiven“... Ma, toliko mi je bilo dobro da bih bio u stanju slušati ih uživo deset dana, ne bi mi dosadili...
Drago mi je što je i Little uživala, iako je jadna bila umorna od čitavog dana, kao i maj self. Uuuh, a jes nam bilo dobro!! Damn, zašto večeras nemaju reprizu? U svakom slučaju, sviraju flawless, cura pjeva tako lijepim, kristalno čistim i predivno visokim glasom da joj se ne mogu prestati diviti... JEDVA ČEKAM kada će opet doći u Zg, nadam se samo da ću imati love za upad, ako i ne budem imao, prosit ću!
Dobro, očito mi ne uspjeva dočarati vam kako je uistinu bilo, nema šanse. Kao što rekoh, ne da se opisati... Baš me zanima kakve će biti kritike, kaže li netko nešto loše, samljet ću mu glavu i poslužiti u SC-u! Ozbiljno!
Ali... Nije koncert jedino što mi se izdogađalo lately... Ovim putem bi se htio duboko zahvaliti dragom Dragom na predivnom vikendu i svim uslugama koje mi je pružio, od hranjenja pa sve do promatranja dotičnog kako oskudno odjeven diže utege... :)) Oooooh, curke, ima da mi zavidite! Mašti vam na volju, sreća moja pa ja NE MORAM maštati, hahahaha! Zna moj Dragi koliko mi samo sjbni vikendovi znaju biti kad sjedim tu sam i nikakav u Travnom, bez kučka i mačka koji bi mi došo da me vidi (čast onim trenutcima kada je drukčije) stoga baš lijepo od njega što me pozvao kod sebe... Ovo mi je valjda bio prvi put da sam se čak i u potpunosti zabavio u pastoralnom jer je bila mostly ekipa koju znam, a imao sam i prilike pričati s njihovim paterom koji je veoma razgovorljiv čovjek, pogotovo kada naočigled osuši čitavu bocu vina... Ali he has a point: najbitnije je boraviti s mladima, kao što je on sjedio s nama... I treba otvoriti srce, ne samo vrata... Rekao sam mu da me fascinira taj pastoralni centar i sve što čini za mlade i ne samo za njih nego i za cijelu župu jer je veoma zdrava alternativa to što vikedne provode na deset metara od crkve, umjesto da sjede u kakvom parkiću i ne znaju za sebe... Iako moj Dragi ne bi to nikada napravio, zato ga i volim soooo much :))
Ugl, bilo mi je JAKO lijepo ovaj vikend, a ponedjeljak i WT će mi ostati u sjećanju kao highlight života so far...
Da... Da ne zaboravim i da me one dvije ne razapnu... Penjao sam se na fkng Sljeme u subotu ujutro! Moram li vam pisati koliko je BLATA bilo putem? Koliko je LEDA bilo putem? Koliko je KUKANJA bilo putem? Hm? Najgore je bilo to što smo B.essu već nakon dva metra uspona morali doslovno čupati iz blata jer nije mogla ni makac! Dok ju je Ulfuz vadila iz gliba, ja sam ovjekovječio event al slike ne mogu jer, naime, spajam se preko modema... Jel potrebno da navodim brzinu konekcije? E, i mislio sam...
Napredovali smo brzinom evolucije naprijed, mislim da su nas u jednom trenutku i zimski puževi počeli preticat... No... Spust je bio stoput i dvije desetine teži jer je sveudilj staza zaleđena bila, a kosa... I dok sam ja rezignirano klizio niz strminu, Ulfuz se kraj mene valjala od smijeha umjesto da me spasi od nadolazeće provalije... Mislim da moram pripaziti kome polažem životić u rukice... I da, veeeelika hvala B.essi koja nas je poslije odbacila oboje doma jer sam bio crknut kao da me netko toljagom dotucao, iako nisam bio umoran; valjda nekakav psihički umor... Jest da smo ukenjali cijeli auto blatom ali baš me briga, nije moj, bwhahahahahaha! :)))
Dosta.... idem spat jer sutra moram na fkng tjelesni da ga se afinamente riješim... Dao Bog pa će sve biti K.O. Ostajte mi čili i obli i nemojte previše rondat što me nema tuda, valjda ću za koji mjesec dobit adsl... Do tad, amjuzajte se pismohranom.... :)))
Post je objavljen 15.01.2008. u 23:44 sati.