Pozdrav ...
I stigla nam je još jedna nova godina, već je i 12. dan 2008. lagano počeo ... vrijeme neumoljivo prolazi ... godina za godinom odlazi ... postajem sve starija ... mlada, još uvijek, ali starija ... ove godine ću već lagano zakoračiti u 23. ... kad pomislim kako sam prije gledala na ljude od 20 i više ...
Nisam donijela nikakve pretjerane novogodišnje odluke, osim da ću izbaciti večere ... ali, otom-potom ... ionako svaka odluka koju donesem bude na snazi dok ne krenem s realizacijom ... e, tu već naiđu prvi problemi i lakše je odustati nego nastaviti i biti uporan .. moj osnovni problem, nisam uporna ...
Prije par tjedana sam za potrebe informatike na faksu morala napraviti prezentaciju o sebi, tj. svoju malu autobiografiju ... i kad sam krenula nabrajati sve svoje hobije shvatila sam da uopće nisam uporna ... puno toga započnem, a ništa ne izguram do kraja ... hoće li tako i ovaj pokušaj studiranja završiti? nadajmo se da neće ...
Ljubav? po starom ... ništa nova, ništa nova ... možda bi i moglo biti, ali, sad kada sam se našla u situaciji koja bi mogla voditi do nečeg ozbiljnijeg od nalaženja 2 mjeseca pa prekida, počela sam se nećkati ... ili me strah veze, ili jednostavno on nije taj? tko će ga znati ... a i opet su u pitanju kilometri, koji su se doduše u ovih par tjedana bez problema svladavali, ali ... ali ... ali ... još jedan izgovor? još jedan "razlog" da pobjegnem? još jedna propala "ljubav"? mda, tako je to sa nama blizancima, a i on je blizanac .. a to je ili savršena ili katastrofalna kominacija ... bilo je savršeno ... ali sam onda počela u obzir uzimati neke sasvim beznačajne i glupe sitnice koje su me počele jednostavno smetati ... ili mi se samo tako čini da me smetaju? možda stvarno samo tražim izgovor da pobjegnem glavom bez obzira? misiju sam ionako već postigla, dokazala sam sama sebi da mogu imati koga god želim, barem na kratko, barem na kratko nekom zavrtiti glavom i začarati ga (ne znam točno čime, ali, uspjela jesam) ... a i ne znam zašto sam to željela .... barem kratko je netko bio lud za mnom, dijelio mi kompliment za komplimentom, na kratko sam bila nečija lutkica ... mada to zapravo ne želim biti, mada ne želim da me se gleda kao seksualni objekt bez mozga i mogućnosti samostalnog razmišljanja i sastavljanja proširene smislene rečenice. .. ali, godilo je ... možda ipak i nisam bila samo "lutka bez pameti", ali u više navrata sam dobila taj dojam ... možda samo pušem na hladno ... a možda ... nikako na zelenu granu sa mnom i mojim osjećajima ... čini mi se da više nikada neću biti ista, naivna, zaljubljena ... zaljubljiva ... nisam se već dosta dugo zaljubila ... a i taj zadnji put je to bila samo platonska zaljubljenost, bez budućnosti i mogućnosti .... a zapravo je takva još i slađa od one s mogućnošću ... ovako bar odmah znaš na čemu si i ne patiš uzalud, sve karte su na stolu, nema blefiranja ... a osim toga, prisutno je i neizmjerno prijateljstvo koje ne podliježe ni kilometrima ni granicama države ni vremenskim razlikama, ničemu ... pravo, čisto prijateljstvo ... koje je danas jako teško pronaći ... ali nije nemoguće, samo treba dobro otvoriti oči, i tražiti ...
Kad malo pogledam oko sebe, kad vidim koliko loših, ružnih, monstruoznih stvari se događa oko mene shvatim da su moji problemi samo mali kamenčić u velikoj pustinji problema ... ono neznatno zrno u pustinji ... zašto mi se onda ponekad čine tako velikima i nerješivima? zašto jednostavno ne mogu biti sretna jer imam krov nad glavom, roditelje koji me unatoč svemu vole, prijatelje koji su tu kad ih trebam, sve šta god poželim ... ali čini se da ni to nije dosta ... uvijek fali onaj mali dio slagalice, dio koji se zove ljubav ... ali, je li to toliko bitno? ljudi svakodnevno umiru, pogibaju, stradavaju, ostaju bez svega što su ikada stekli ... vode se ratovi ... a ja opet nisam zadovoljna ... zapravo tražim jako malo ... a opet ...
Post je objavljen 12.01.2008. u 00:07 sati.