O Bože, zašto je katkad tako teško ljubiti, biti ponizan, skroman..?
Stanem ponekad pred jaslice ili pak kleknem pred križ i razmišljam.. Tko bi očekivao da će se Bog utjeloviti i postati čovjekom? Da će se roditi u štalici? Da će biti raspet, za nas, na križu među zločincima? Da će uskrsnuti? Tko bi očekivao da će Bog sići s neba da bi bio bliže čovjeku? Da i danas u svijetu On može djelovati po našim rukama?
To stvarno nema "logike", ne one naše ljudske!
O Bože, takoo često, prečesto, zapinjem baš na ljubavi, poniznosti, skromnosti..
Tako često, prečesto...
Post je objavljen 09.01.2008. u 21:13 sati.