Eto bliži se polako kraj mog obitavanja u rodnoj jazbini, sutra konačno idem u surogatnu rezidenciju. Volio bih reći da su mi ovi praznici bili zabavni i da sam uživao... Nažalost, nisam, iako mi je bilo veoma zanimljivo...Trenutno vučem nekakvu f.e.b.r.u. od 38 Kelvina i kašljem ko manijak (predak nas je sve singlehandedly zarazio jednim jedinim „kašljem“ u facu), mislim da mi pluća polako gube volju za uzdisanjem i izdisanjem... A predak kašlje toliko glasno da i mrtvaci na lokalnom groblju negoduju, mogu mislit kako je tek materi koja spi pored njega. Ustvari, znam kako joj je, nije baš da imamo stan od 220 kvadrata, sve se čuje tu u sobi!
Možda da nije oblizivao žlicu kojoj je jeo med, pa je umakao natrag, pa opet oblizao, pa došao ja, ništa ne sluteći, i pojeo taj isti infected med, možda i ne bi bilo problema... Ili da nisam pio sok od jabuke nakon njega. A kako sam mogao znati da je cijelu noć cuclao taj tetrapak umjesto da si natoči u čašu?? Nevermind, samo mi je cilj da ozdravim do 14. jer na Within Temptation IDEM, makar mi nedostajala svilena nit do smrti!
I tako, jučer sam čekao (moram li napominjati koliko UZALUD?? :) ) da me Dragi nazove (jer sam ga OPET prekinuo u nečemu „strašno važnom“). Moje čekanje prekinuo je san oko 3 i po ujutro kada je konačno upuzao kraj mene u krevet i obveselio me činjenicom da je Dragi yet again zaboravio na svog Meda. A nema veze, mislim da se još uvijek sjećam kakav mu je glas, za izgled ne bih garantirao... A kad pomislim da sam mater ZBOG NJEGA natjerao da radi čupavce, jer ih Dragi voli... Dabogda mu prisjeo svaki pojedini!! :))))
(naravno da se šalim, ne mogu se ja ljutiti na svog bombončeka, što On „Tak-Mi-Je-Svejedno“ JAKO dobro zna i ne pada mu teško i ISKORISTITI taj aksiom)
Sada sjedim u sobi i opet se smrzavam... Sjedio bi inače tamo u dnevnom boravku ali mati se trenutno svađa s Miloradom Pupovcem na teveliziji, zajedno s onim „Srpčetom“, kako ga ona zove, „od voditelja“, a to mi se ne da slušat. Jest da je zanimljivo slušati njene komentare ali nervira me što su isprekidani pretkovim milijunskim decibelima dok ispušta pluća na usta, alveolu po alveolu. Zato sam se pokupio u sobu gdje je, uzgred, hladnije pa mi povoljno djeluje na f.e.b.r.u. Sutra ujutro ću se pakirati, tako da spriječim eventualne mogućnosti zaboravaljanja krucijalnih detaljčića tipa ključi od stana ili novčanik te inih bezazlenarija.
Fajront, kraj još jednog posta ni o čemu posebnom; o tome kako ne znam što napisati ali uspijevam izmusti kojekakve glupastoče. Imam neki filing da će se sutra srušiti baš moj avion (kao da ja actually posjedujem jedan) pa stoga ako je ovo zadnji post, ostajte mi dobro, redovito me posjećujte i dalje, uživajte u arhivi i slobodno plačite za mnom... Bilo mi je lijepo poznavati vas!
Post je objavljen 06.01.2008. u 14:31 sati.