Marketing
Stajah malo prije pred Onim....koji mi ruke pretrpa svojim darovima...preobilnim...za jednu godinu....
Misa je zahvalnica....i iako je današnji dan... nekako obilježen mislima o tome koliko sam zaista ljubljeno dijete Njegovo....tamo odjednom....u jednom trenutku prelije se neizrecivo ganuće....
..Možda izazvano dijelom i jednim razgovorom...baš uoči odlaska na misu....
...koje me vrati u vrijeme prije.....i koje me podsjeti....koliko je malen...a opet ogroman zid...koji dijeli ovu ....od one strane....i koliko nade...je potrebno nositi u sebi....koliko je važno ne posustati...ni onda ...kada izgleda da nade nema...i da je traženje uzaludno...
I stajah tako...pred jaslicama...zagledana u tu silnu Ljubav...koja Djetetom postane...i ....osjetih igru svjetlosti u suzama koje potekoše ....a koje ionako toliko često u posljednje vrijeme ispiru moju dušu....onu istu...koja je tako dugo uspavana čučala negdje u tami....i priželjkivala ovo svjetlo...a sada probuđena....tek uči hodati ...disati...i živjeti....
...Ponese me zahvalnost i u nju utkah sve one....bez kojih ovi moji nespretni...mali koraci...ne bi ni ličili hodu...sve dodire i doticaje...koji obilježiše mene...u ovoj godini....
Osjećam dragocjenost i blizinu njihovu.. unatoč vremenskoj i prostornoj udaljenosti.... osjećam ih u najdubljim predjelima svoga srca....i zahvaljujem na njima...
...i sve što još poželjeh...pred licem tog malog djetešca...je to...da blagoslov kojim sam blagoslovljena blagoslivlja i one s kojima živim....s kojima dišem....koje dotičem...
...da se u odrazu tih malih koraka išćitava lik tog Djeteta...kojeg će možda netko prepoznati u tom hodu i poći za Njim....
Post je objavljen 31.12.2007. u 22:51 sati.